John Malkovich je novi papa, starom je presađeno srce muslimana, a migranti su ušli u Vatikan
Prva sezona je bila limitirana serija o kojoj se najviše pričalo u godini kada je objavljena. Traileri za ovogodišnju sezonu "The New Pope" su obećavali delikatne scene izopačenih i taštih vatikanskih službenika pozicioniranih u raskoš talijanske arhitekture, i konačno smo dobili novog papu, Johna Malkovicha, kao novog poglavara katoličke crkve, dok je stari papa Lenny Belardo (Jude Law) u komi, iz koje se ne budi uprkos presađenom srcu muslimana iz Egipta.
Vizuelno impresivan projekat u kojem svaki kadar izgleda poput renesansnog platna, televiziji ponovo donosi kontroverzu i počinje scenom masturbacije vatikanske njegovateljice u prisustvu nesvjesnog "starog pape". I ne samo to, uvodna špica je više nego provokativna i u njoj plešu raskalašene redovnice u donjem rublju i prozirnim spavaćicama, uvijajući se ispod neonskog križa. Sorrentino otvoreno prikazuje prisutnost seksualnosti u crkvi i nije više pitanje toga da li je ima, nego na koji način se pohota tamo upražnjava.
Lenny Belardo, Pio XIII (Jude Law) je prethodno osvojio srca vjernika i postao zvijezda kao prvi američki papa u Vatikanu. Skroman, bezgrešan i moralan kao svetac, s porodičnom srceparajućom biografijom i majkom koja ga je ostavila u sirotištu, nikada nije prestao tražiti svoje roditelje. Ekscentrično ponašanje pokazivao je britkim jezikom, ironijom, netolerisanjem pedofila među svećenicima, pušio je cigarete, pio Coca-Colu zero s okusom višnje za doručak i bildao mišiće u teretani. Nije se htio smiješiti sa tanjira i suvenira, govoreći da su najveći umjetnici u prvi plan stavljali svoje djelo i ostajali anonimni likom, poput Banksyja.
Nakon pauze u kojoj Crkva nije imala aktivnog CEO-a i izleta s privremenim papom kojeg je "slučajno" izdalo srce, a koji je primio migrante u crkvenu kuhinju, državni sekretar Vatikana Angelo Voiello (Silvio Orlando) uspijeva dovesti bivšeg kardinala i Sir Johna Brannoxa (John Malkovich), šarmantnog i sofisticiranog engleskog aristokratu na papsko prijestolje. Još jedan nesretni i poluodsutni čovjek s lošom porodičnom anamnezom dolazi u Vatikan i preuzima ime Ivan Pavao III. Novi papa djeluje savršeno, filozofira, ali skriva slabosti i tajne. On je prebogat da bi ga išta moglo trgnuti iz nadrealne dokolice, pa tako i vrlo malo govori. A kada baš mora, to radi sporo, intelektualizirajući svaku moguću stvar, s prezirom prema banalnostima.
Emocionalni monstrum, koji sa svojim roditeljima ne razgovara zbog toga što «ima prste» u preranoj smrti svog brata blizanca, po dolasku na tron shvaća da će mu biti teško zamijeniti karizmatičnog i slavnog prethodnika, dok se u Vatikanu sekretar Voiello bori s crkvom koja vrvi od skandala. Vjernici počinju idolizirati Pija XIII, čemu neće odmoći slanje čudnih poruka koje Lenny Belardo šalje iz svog bolničkog kreveta.
Ponuda koja se ne odbija
"Nikada neću saznati kako su miševi poput mene potrebni da pripreme plodno tlo za postojanje svetosti", kaže Voiello, činovnik koji sređuje okolnosti u kojima djeluje papa. Zanesenost svakog pape kreće s trenutkom kada izađe na balkon bazilike Sv. Petra i vidi masu ispod njega. Jer, ono oko čega se priča ove serije vrti, kao uostalom i stvarni život, nije pitanje toga da se ispod bijele kapice i mantije krije filozofija čuda, nego je to pitanje moći.
"Onaj koji zna papinu tajnu postaje pravi papa", je jedna od replika iz druge epizode čija se radnja dešava na engleskom ladanju i nesuzdržano otkriva kako je Vatikan ustrojen po mafijaškim kodeksima. Bog postoji ali ga najmanje ima u crkvi, možda je najbolji opis onoga o čemu serija "The New Pope" progovara, a oni koji nose ideju katoličanstva su ipak samo ljudi, sa svim svojim slabostima.
Sorrentinov stil naracije je isti, ali u kontroverzi ide ipak korak dalje. Pored toga što analizira njene unutarnje slabosti i homoseksualizam među svećenicima, razmatra i položaj katoličke crkve u današnjem svijetu u kojem se događaju migracije gotovo biblijskih razmjera. U nekoliko scena se čuju citati iz Kur'ana na arapskom jeziku, koji djeluju potpuno nadrealno u ambijentu Rima. Bogata država, Sveta stolica, pokušava se pod kratkim vodstvom naivnog pape kojeg obuzima ideja dobra i dijeljenja, otvoriti migrantima. Međutim, dok crkva propagira dijeljenje, istovremeno je svaki njen WiFi zaključan, pa to ne može potrajati.
Posebno upečatljiva scena na početku prve epizode druge sezone jeste ona u operacionoj sali kada doktor stavljajući srce u grudni koš Lennyja Belarda ironično ukazuje na činjenicu da je to srce muslimana iz Egipta. Konzervativci bi redom upotrebljavali različite riječi približno istog značenja: uvredljivo, nečuveno, pretjerano, pogrdno. No, Sorrentino je beskrajno bezobrazan i zabavan te dvije suprotstavljenje religije i strah od terorizma u Evropi koristi kako bi bacio novo svjetlo na besmisao globalnih dešavanja.
Novi papa se druži sa Sharon Stone i Marlynom Mansonom (koji propagira satanizam). Taština, kao jedan od sedam smrtnih grijeha, dominantna je osobina novog pape, koji želi biti celebrity u pravom smislu te riječi, jer smatra da ga svaka osoba na planeti treba znati, u korist katoličke crkve. On je često depresivan, kao englesko vrijeme s kojim se čovjek u njegovoj zemlji saživi, pa plače zbog neiscrpne nesavršenosti svijeta i svira harfu. Pred toga, on je i neizmjerno lijen, a zanimljivo je da aplicira maskaru na trepavce.
Seks, laži i video nadzor
Novi papa će se ispostaviti kao fundamentalist i "control freak" koji želi postaviti video nadzor čak i u vatikanske toalete, pa kad se moderna tehnologija susretne sa prastarim svjetonazorom, rezultiraće urnebesnim situacijama u kojima papa telefonom razgovara s britanskom vojvotkinjom Meghan Markle, i to o haljini koju bi ona trebala obući za jedno od pojavljivanja u javnosti. Negdje usred ludila probudit će se Lenny Belardo, "stari papa", i odjednom dvojica osobenjaka će se naći u sukobu mišljenja i nadrealnoj situaciji koja predstavlja svojevrsni presedan u Vatikanu. Zasigurno se radi o jednoj od najboljih uloga Johna Malkovicha, kojoj savršeno pristaje mirnoća njegovog glasa i hladnjikava odsutnost, kroz koje progovara filozofija života, smrti, ljubavi i religije.
Ironično, kakav god bio papa i njegova ličnost, Vatikan ostaje isti. Vođen iz sjene, njegova politika se ne mijenja, a poglavar je onaj čije lice figurira na suvenirima, čija prodaja čini znatan udio u vatikanskom budžetu.
Ekstenzivni dijalozi i beskrajno filozofiranje kroz devet epizoda su čista poslastica za one koji od televizijske produkcije traže sve: vrhunsku glumu, scenarij, režiju, scenografiju, kostim i… zabavu.