Juraj Lerotić o uspjehu na prethodnom SFF-u: Iznenadila nas je otvorenost sarajevske publike
Pored nagrada koje je osvojio njegov prvi film, Lerotić kaže da ga je još više iznenadio prijem kod publike zbog same teme.
"Još više me iznenadilo da su se ljudi uspjeli povezati s filmom koji se bavi samoubistvom i nekim teškim temama. Kasnije smo za jedan takav film imali i dosta veliki broj publike, što je bilo još jedno iznenađenje", navodi Juraj.
Uzevši u obzir da je na filmu predstavio ličnu tragediju, ističe da je to zapravo bio podjednak izazov sa samom produkcijom prvog filma.
"Svaki film je teško napraviti, pogotovo prvi. Nekako se ova privatna muka istopila u svim tim brigama. Ne znaš je li to više mučno jer je tvoja priča ili ti je mučno jer je prvo ostvarenje. Vjerovatno i kad radiš nešto tako lično još je veća strepnja da to ne bude užasan film, uz to sam i ja i na platnu. Što je dobar teren da 'samom sebi ispadneš glup'", našalio se Lerotić.
Tabu samoubistva i susret sa sarajevskom publikom
Juraj ističe da ipak činjenica da je o svojoj tragediji progovorio na filmu ne umanjuje gubitak niti je to bila neka vrsta katarze.
"Mislim da to što sam ja napravio film ne umanjuje moj gubitak i to što moj brat nije među živima. S druge strane sam ja nastavio živjeti normalno i raditi ono što inače radim - mislim da bi to svaki psihoterapeut preporučio", navodi.
U nastavku razgovora ističe da je nakon tragedija imao neku vrstu 'zdrave ljutnje na sistem' koja nema adekvatnu strategiju za probleme mentalnog zdravlja. Ipak ističe da film nije pravio iz pobude da bi na to utjecao te da smatra da teško da mogu nešto promijeniti.
"Recimo u Hrvatskoj od 2017. ne postoji nešto što bi se nazivalo 'strategija brige o mentalnom zdravlju' za šta bi se vezala finansijska sredstva ili kako bi se mi uopće nosili s tim problemom. Nakon šest godina se donijela ta strategija i sad je to zapravo pitanje neke političke volje koliko će se brinuti o mentalnom zdravlju", pojašnjava Lerotić.
Premda je u Sarajevu film doživio znatan uspjeh, Juraj nam priznaje da usljed umora nije uspio da ga doživi na pravi način te da se nada da će ove godine "trijeznije" sve vidjeti.
"Mi smo u Sarajevo došli s jednog drugog festivala iscrpljeni jer smo tek i završili sa snimanjem. Da budem iskren svega se jako slabo sjećam. Bilo mi je jako čudno kad bi me ljudi pitali, najlogičnije pitanje: 'Kako vam je u Sarajevu?', ja sam nekako pokušavao što više spavati i doći sebi", govori nam Lerotić.
Ipak ističe da je u Sarajevu bilo "ludo", a poseban utisak je ostavila publika.
"To je bio prvi susret s nekom regionalnom publikom. Sjećam se da smo bili iznenađeni zbog otvorenosti i kako su ljudi prihvatili cijelu priču", pojašnjava.
Regionalna saradnja i nove perspektive
Kako je Juraj jedan od učesnika masterclassa na Ponta Lopud Festivalu koji ekskluzivno prati Klix.ba s nama je podijelio i utiske koje ima nakon predavanja, naglasivši važnost ovakvih susret zarad regionalne saradnje.
"Često se rade koprodukcije između zemalja u regiji i zapravo se ponekad autori dovedu u situaciju gdje da bi dobili koprodukciju moraju dovesti ljude, navesti snimatelje montažere i tako dalje. Tako da je ovaj festival zapravo prilika da se upoznaš s drugim autorima i jednako može pomoći pri sklapanju tih koprodukcija", navodi Juraj.
Istovremeno pojašnjava kakav značaj predavanja kojima prisustvuje imaju te kakva znanja i zanimljive uvide u rad profesionalaca iz filmske industrije na njima mogu dobiti.
"Zanimljivo je to što smo gledali film Edwarda Nortona u kojem on glumi i kojeg je producirao, a oko kojeg se mučio 10 godina. Tako da je interesantno vidjeti da se neko njegovog kalibra s nečim muči 10 godina. Također, saznali smo kako je njemu bilo raditi s nekim od najvećih režisera. Čuješ nekakve sulude uvjete produkcijske npr. da Miloš Forman za 'Let iznad kukavičjeg gnijezda' imao 130 snimajućih dana, a standard je u regiji i Hrvatskoj recimo 30. S druge strane saznaš da su neki 'veliki' filmovi poput 'Call Me By Your Name' snimljeni u nekim sličnim uvjetima rada", navodi Juraj.
Na kraju zaključuje da festivali poput ovoga donose konekcije, razmjenu iskustava, ali i zanimljivu perspektivu i uvid u rad svjetski priznatih profesionalaca.
