"Koja je korist od kamera kada se ništa na snimku ne vidi?", pita viši inspektor Edib svog pomoćnika Midu dok gledaju snimak s nadzorne kamere. Na ekranu se vide maskirana trojica kako iznose leš iz mrtvačnice, kao i parkirani kombi na kojem piše Frosty. Sladoled? Mido kaže da su kamere tu da zaplaše. A mi se pitamo ko još krade leševe?
Na početku druge epizode istraga se nastavlja i nalazimo se u policiji koja bi po izgledu kancelarija mogla biti snimljena u zgradi Oslobodjenja. Vrijeme je stalo u osamdesetima. U svakom smislu. Napredovalo se samo u korupciji.
Edib se susreće s tužiteljicom koja policijske strukture i sistem čuvara zakona hvali na sva ustam, jer je slučaj riješen brzinom svjetlosti. Narkoman Duško (profesorov sin) priznao je ubistvo i njoj je to sasvim dovoljno. Edib kaže da će svaki advokat oboriti slučaj. Razgovor s tužiteljicom odvija se u atmosferi neskrivenih animoziteta, jer Edib prezire nepravdu i fušeraj.
Magla se još nije razišla, opet zaranjamo u našu kotlinu, gdje novinarka Ajla nastoji završiti intervju s direktoricom Selmom. Ne zatiče je u kancelariji, ali je tu smutljivac i zamjenik Dino (sa svojom električnom cigaretom), koji novinarku privodi u svoje odaje na razgovor. Tamo joj daje diskriminirajući primjerak iz muzeja, ali to nije relikvija, nije ni eksponat niti neka buba iz dragocjene kolekcije.
Famozni povjerljivi ugovor s bankom ukrao je upravo on, a sada ga daje novinarki. Kredit da ispati plate radnicima Selma je digla bez znanja upravnog odbora. Dino je poduzetan i lijep, a uz malo malverzacije eto njega na mjestu direktora! A onda će Arapima dati koncesiju na muzej od 100 godina. Ajla će iskoristiti papire za vrijeme intervjua, kojeg će Selma naprasno prekinuti.
Bolje sam da pričaš svoju priču nego neko drugi
U autopraonici se i dalje najmanje peru auta, pa Senči želi pokrenuti posao s mrtve tačke. Kod Ediba na poslu iz telefonskog razgovora saznajemo da viši inspektor ima namjeru negdje otputovati s kćeri Sarom. Još je nismo vidjeli, ali znamo da je završila fakultet. Ako se magla digne, putovat će avionom. U protivnom - tu je žuti Mercedes 123-ojka.
Edib s Midom kreće u potragu za informacijama, koje mogu dati migranti. Za šteku cigara Drine ili Marlbora sve ptičice počinju pjevati. Na ruševnoj građevini nečega što je trebalo biti Dom penzionera u Nedžarićima, a sada je utočište za migrante, Edib i Mido saznaju za nekog migranta i dobivaju sliku na kojem se vidi kombi s natpisom Frosty. Konačno trag!
Kombi će se, pazi čuda, oprati u Senčijevoj praonici, a Senči za to vrijeme traži glavnog “baju” Smajlija, koji upravlja putevima droge po gradu. Daje mu ultimatum da mu vrati pare, jer u protivnom - čeka ga surprise. Senči nimalo ne blefira kada prijeti najvećem narkodileru u gradu!
U praonicu uskoro stiže Francuz, čovjek koji je pratio Selmu i rekao joj da ne spominje ime gospodina Coena uzalud. On traga za nekim mobitelom, a dečki iz praonice će pare dobiti tek kada mu daju željeni predmet. “Kur*** je on Francuz, naglasak mu je k’o da je iz Bihaća” - kaže lik koji se ohrabrio tek kada je Francuzu vidio leđa.
U međuvremenu, Edib i Mido pronalaze Frosty kombi u ulici Vladimira Preloga, koja se nalazi na periferiji grada, gdje uostalom završavaju svi nobelovci pa i Davorin Popović. Dobro, Davorin nije nobelovac, ali poanta je jasna.
Kad Edib kaže da je hladno k’o u rovu, saznajemo da ima ratnu prošlost. Sada malo drugačije posmatramo vijetnamku koju nosi sve vrijeme. Opet ga proganja žućkasti pas, kojeg vidi iz auta na cesti. Švrćo je pravi primjerak čistokrvnog avlijanera i uporno gleda Ediba.
Za sada ne znamo je li stvaran ili se radi priviđenju. Edib se vraća u muzej gdje pokušava saznati nedostaje li nešto od vrijednih eksponata. U međuvremenu ekipa iz praonice u Frosty kombiju pronalazi telefon, neobičan objekat želje Francuza, čovjeka koji nije Francuz ali ga tako svi zovu. Mido presreće kombi, puca na vozača.
Edibu vrag ne da mira, pa po noći odlazi u muzej kako bi istražio nedostaje li nešto iz njegove kolekcije. Hagada se nalazi izložena iza stakla u muzeju. Edib pogleda vrijednu jevrejsku obrednu knjigu staru 600 godina. Bibliotekar mu kaže da je to samo replika, a da se original se čuva u sefu.
Do sefa se može samo uz prethodnu najavu i saglasnost upravnog odbora, a da tome moraju prisustvovati najmanje tri osobe. Edib insistira da vidi Hagadu u sefu. Selma, bibliotekar i Edib dugim podzemnim hodnikom odlaze do sefa. Hagada je nestala. Baš poput leša.
