Kraj života na Zemlji u režiji Georgea Clooneyja: Dobra ideja, loša realizacija
Ambiciozni projekat "The Midnight Sky" (2020.) osvanuo je ove sedmice na Netflixu, izazvaši oduševljenje pojavom Georgea Cloonyja na filmskom platnu, jer je od njegovog posljednjeg uratka prošlo čak četiri godine, kada je u filmu Jodie Foster "Money Monster" igrao nasuprot Juliji Roberts.
Američki glumac sada dolazi u naučno-fantastičnom filmu, kao junak postapokalipse, umirući naučnik koji čeka kraj vlastitog života na Arktiku, u svemirskoj stanici, gdje jede konzerve i svakodnevno prolazi postupak dijalize zbog bolesnih bubrega.
Nad Zemljom su se nadvili toksični oblaci, ispod kojih nema više naznaka života kakvog poznajemo. Augustine Lofthouse (George Clooney) je ambiciozan, ali zapušten naučnik koji je imao (ne)sreću da preživi kataklizmične događaje izazvane klimatskim promjenama. Godina je 2049. (kao i nastavku "Blade Runnera"), a radijacija je odnijela živote skoro svih ljudi na planeti. Naočiti bradonja dane provodi u zatupljujućoj samoći, očajno pokušavajući uspostaviti kontakt sa nekom misijom u svemiru, kako bi ih upozorio na situaciju na Zemlji.
Samo jedna misija je još aktivna u svemiru i vraća se s Jupitera, gdje su istražujući njegov mjesec, K-23, ustanovili da je na njemu moguć život. Planet je otkrio upravo Augustine, a zanos zbog novog otkrića zasjenjen je novonastalom situacijom i masovnim pomorom ljudske populacije. Na svemirskom brodu posada nije svjesna što se dogodilo Zemlji. Augustine ih pokušava upozoriti, ali je antena isuviše slaba da bi signal dospio do svemirskog broda. Neobična pojava nijeme djevojčice Iris (Caoilinn Springall) na Arktiku, trgnut će naučnika iz dnevne rutine i ponukati ga na pronalazak nekih drugih rješenja.
Prije svega, suočiće se s nekom vrstom roditeljske brige za Iris, što će pojačati njegovu želju za upozorenjem koje mora poslati preostalim živim ljudima u svemiru. A jedini preživjeli su oni koji se vraćaju s ekspedicije na Jupiter. Na NASA-inom svemirskom brodu Aether su astronautkinja u drugom stanu Sully (Fellicity Jones), njen partner Adewole (David Oyelowo) i inžinjerka Maja (Tiffany Boone), zatim Sanchez (Demian Bichir) i Mitchell (Kyle Chandler), koji zbog nedostatka informacija srljaju u smrt.
Film je inspiriran knjigom pod imenom "Good Morning, Midnight", američke spisateljice Lily Brooks Brown. Iako se bavi devastacijom i uništenjem planeta na kojem živimo te posljedica koje takvo stanje ima za budućnost i opstanak ljudske vrste, ideja za film je nastala 2018. godine i nema veze s aktuelnom pandemijom koronavirusa. Radi se o raskošnoj produkciji, s fascinantnim svemirskim pejzažem, u kojoj nema povišenih tonova i akcije tipične za filmove postapokalipse.
Dogodilo se da priča filma korespondira sa svijetom u kakvom trenutno živimo, a kojeg karakterišu širenje bolesti, nestajanje prirodnih resursa i političko nesnalaženje. "The Midnight Sky" podsjeća na kompilaciju Kubrickove "Odiseje", "Gravitacije" Afonsa Cuarona i "Revenanta" Alejandra Gonzaleza Inarritua. Uloga koju je reditelj filma ostavio u filmu Alfonsa Cuarona 2015. godine, pomogla mu je da postavi neke svemirske sekvence unutar filma, ali je sve ostalo na raskošnom interplanetarnom dekoru. Film je sniman u Engleskoj i na Islandu, u uslovima snježnih oluja i na temperaturama od čak -40 stepeni C.
Besprijekorna fotografija i glumačke bravure Georgea Clooneyja se uvijek mogu gledati, ali nedostaje prave drame i napetosti. Clooney igra sedamdesetogodišnjeg, posljednjeg čovjeka na zemlji, čija će vanjština, posebno duga sijeda brada i gubitak na težini, iznenaditi sve one koji će za filmom posegnuti kako bi vidjeli šarmantnog ljepotana iz filmova "Ocean’s Eleven" ili "Intolerable Cruelty". Akcione scene spašavanja života su zasjenjene pitanjima očinstva i ožiljcima koje Augustine nosi zbog napuštanja voljene žene i njihove kćeri koju nikada nije upoznao.
Distopijska drama ostavlja gorak okus u ustima, jer upozorava na posljedice distance i nepostojanja komunikacije među ljudima. Snaga ljubavi i potreba za interakcijom postojat će u nama čak i nakon kraja svijeta, a sve ono loše što smo uradili neće postati nevažno kada se dogode velike katastrofe, Naporotiv, njihove razmjere će postait još veće, kao i u slučaju Augustinea koji doživljava emocionalni slom zbog toga što se pokazao kao loš otac.
"The Midnight Sky" je jedan od onih filmova nakon kojih se osjaćate bolje. Bilo zbog toga što ste u njima naučili ponešto o vlastitom životu i pogreškama, bilo da vam je ugodno “putovati” s poetskim junacima ili vam jednostavno s krajem filma prestane biti neizmjerno dosadno. Spašavanje svijeta u režiji Georgea Clooneyja za većinu gledatelja predstavlja veliki i brižno izveden spekakl, ali ostavlja poprilično mlak doživljaj apokalipse.
