Krik francuskih intelektualaca protiv rata u BiH: Ovo je priča o pokretu "Evropa počinje u Sarajevu"

"Tako sam istraživanjem naišla na listu 'Evropa počinje u Sarajevu'. Međutim, mislila sam da je to nešto sporadično te sam odlučila napraviti TV reportažu o toj priči. Što sam više istraživala - shvatila sam da to nije samo priča o jednoj listi ili nekoliko pojedinaca već da je to bio jedan pokret koji je imao svoj početak i kraj. Taj pokret je za četiri godine trajanja opsade uradio toliko mnogo", pojašnjava Zehra.

Zatim je pojasnila šta je na kraju presudilo da o cijeloj priči snimi dokumentarac.

"Shvatila sam da, ukoliko ja koja sam sarađivala s brojnim Francuzima u ratu, ne znam dovoljno o ovoj temi - vrlo je mala vjerovatnoća da ljudi u BiH znaju više. Također i u Francuskoj je to jedna priča koja je zaboravljena i koje se možda ne žele rado prisjećati. Međutim, to je jedna bitna epizoda u historiji Evrope pogotovo u kontekstu današnjice s ratom u Ukrajini i usponom radikalnih, ultradesničarskih struja u cijeloj Evropi. Shvatila sam da je to jedan trenutak koji se može shvatiti kao prekretnica", kazala je.

Ovo nije još jedna priča o opsadi Sarajeva

"Smatrala sam da je ovo priča o kojoj zaista treba progovoriti. Najprije zato što niko ništa ne zna o tome. Također jer je pomalo nepravedno da Francuska ima tako negativnu ulogu u percepciji rata u BiH. Postojale su dvije Francuske: jedna zvanična s politikom Francoisa Mitterranda i ona koju su predstavljali intelektualci", pojasnila je.

Naglasila je kako je pravila dokumentarac s ciljem da to ne bude još jedna priča o opsadi Sarajeva već da to bude jedna priča koja govori o historiji Evrope.

Viziju Francuske kao negativca s narodom Bosne i Hercegovine dijelili su i francuski intelektualci koji su uglavnom ljevičari, ističe Zehra. To su bili ljudi koji su bili pristalice Mitterrandove stranke i koji su u njemu vidjeli nadu jer je bio prvi ljevičarski predsjednik ove države, međutim njegove odluke vezane za Bosnu promijenile su taj stav.

"Bernard-Henri Levy koji je posjetio Sarajevo tokom opsade jedva je čekao da se sastane sa svojim prijateljem Mitterrandom i da mu pojasni šta se tu dešava. On je ta osoba koja ga je ponukala da dođe u Sarajevo i nešto promijeni. Njegova nadanja i očekivanja od te posjete, kao i svih njegovih istomišljenika, su bila drugačija. Nikome nije potpuno jasno zašto zapravo nakon dolaska u Sarajevo Mitterrand nije reagovao. Upravo zbog toga najljući neprijatelji politike francuskog predsjednika prema BiH postale su njegove donedavne pristalice", pojašnjava.

Ono što je potrebno naglasiti da dok u filmu ima približno deset sagovornika - ovdje se ne radi o nekolicini intelektualaca koji su se zauzeli za opkoljeno Sarajevo i BiH. Sikias naglašava da se radi o stotinama, a možda i hiljadama najuglednijih ličnosti iz svijeta kulture, umjetnosti i generalno intelektualnog stvaralaštva.

"Francuski intelektualci su iskoristili svoj utjecaj na medije jer su ih mogli ponukati da prave specijalne programe o Bosni i to su i radili. Na početku su svi bili protiv njih, ali mediji su im otvarali prostor da govore. Oni su obilato koristili taj prostor da prenesu poruke iz Sarajeva, ali to nije bilo dovoljno", kaže Zehra.

Iako su u dokumentarcu prikazane debate i emisije koje su se zaista emitirale na TV-u, cijela francuska štampa je na početku rata i opsade imala drugačiji stavo o svemu tome, a njega je podržavao i francuski predsjednik.

"Stav je bio da je Bosna na Balkanu, da je Balkan tradicionalno bure baruta i da se u Sarajevo ne smiju miješati. Potom da je u Sarajevu počeo Prvi svjetski rat pa će početi i treći ako nešto učine. Sve ovo govori o Mitterrandovom nepoznavanju ove regije, ali i donošenju odluka na osnovu vlastitih predrasuda", pojašnjava.

Intelektualci koji su se zauzeli za BiH su na samom početku razbijanja tih predrasuda naišli na veliki otpor, bili su izloženi ruglu i ljudi su im se čak i podsmijavali, a svoju reputaciju su doveli u pitanje.

Dva sata od Pariza, pakao se zove Sarajevo

Na samom početku filma, Sikias navodi da su četiri univerzalna događaja u 20. stoljeću uspjela ujediniti francusku intelektualnu elitu. Jedan od njih bila je opsada Sarajeva.

Dok je uloga Ernesta Hemingwaya, Pabla Picassa ili Jean-Paula Sartra naširoko poznata kada se govori o Španskom građanskom ratu, mobilizacija koja se u Francuskoj desila vezana za Sarajevo je neviđenog obima i masovnosti.

"To je bio pokret koji je obuhvatio cijelu intelektualnu elitu Francuske. Oni su napravili toliko obimnih, značajnih operacija, akcija, protesta i manifestacija. Lobistički su radili na promjeni stava javnosti. Dolasci i odlasci u Sarajevo, intervjui - bili su bliži predsjedniku Izetbegoviću nego vlastitom predsjedniku", navodi Sikias.

Trebalo im je tri i po godine da dođu do nekih rezultata, ali su do njih ipak došli. Služili su se različitim sredstvima od pokreta, performansa 24-dnevnog štrajka glađu umjetnika, kreirajući pritisak na vladu i predsjednika.

Kada bi se situacija stišala, oni bi kreirali neki novi način da ponovo skrenu pažnju na ono što se dešava u Bosni. Od medijske kampanje i naslova poput "Dva sata od Pariza, pakao se zove Sarajevo", potom peticija, kampanje "Sarajevo kulturna prijestolnica Evrope", lobiranja i zvanja francuskih gradonačelnika, poslanika.

"Zaista su napravili jedan evropski pokret gdje su se umjetnici masovno mobilizirali da nešto urade", kaže Zehra.

Sve je potom kulminiralo osnivanjem pokreta odnosno političke stranke "Evropa počinje u Sarajevu". Promoteri liste tražili su radikalnu promjenu francuske i evropske diplomatije kako bi se okončao rat. Međutim, različite ideje članova o listi i onome što su zagovarali rezultiralo je njenim neuspjehom na izborima te nisu uspjeli ući u Evropski parlament.

Kako su ideje BiH inspirisale najveće umove evropske intelektualne elite

Sikias naglašava da film nije njeno viđenje ovog rata te iz tog razloga ne interveniše u filmu niti jednim komentarom.

"Željela sam ispričati priču očima francuskih intelektualaca koji to nisu zaboravili i koji to još uvijek nose u duši i koji se koriste rječnikom od prije 30 godina bez relativizacija. Mislim da je vrlo bitno za mlade koji u vrijeme rata nisu bili ni rođeni da čuju i drugu stranu priče i prisjete se 'fabričkih postavki Bosne i Hercegovine' - kako je nastala, koje su bile njene ideje i zašto su te ideje uspjele inspirisati najveće umove evropske intelektualne elite", poručuje Sikias.

"Braniti Sarajevo je braniti Evropu, a braniti Evropu je braniti Sarajevo", bila je jedna od poruka intelektualaca koji su nastojali očuvati simbol ujedinjene Evrope koji se ogleda u zajedništvu različitosti, ali je sve to iznevjereno.

"Kada je potpisan Dejtonski sporazum, kada su shvatili da rat jeste završen, ali da je ta ideološka podloga Bosne i Hercegovine izgubila rat i da smo pristali na etničku podjelu jedne zemlje u srcu Evrope, za njih je to bilo toliko razočaranje da poslije toga nikada jedan intelektualni pokret u Francuskoj više nije zaživio. Dešavali su se i drugi potresi u Evropi i svijetu, ali nikada se više nisu mobilizirali za neku stvar ili ideju kao za Sarajevo", govori Sikias.

Još jedna spoznaja francuskih intelektualaca bila je da zvanične politike nikada neće podržati jednu nacije "nečiste krvi" - ljude koji ne žele biti ni istok ni zapad već nešto svoje. Neka mješavina koja je Bosna oduvijek bila, dodaje.

Dokumentarac Zehre Sikias je pored rasvjetljavanja uloge Francuske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu donio i jedan uvid u to šta znači djelovati s ciljem, biti angažovan, ne izdavati svoje ideale pa makar nasuprot tebe stajao tvoj kućni prijatelj koji je istovremeno predsjednik Francuske.