Lejla Zvizdić predstavlja svoj film "Lakonoga": Priča o prvom djetetu ubijenom u opkoljenom Sarajevu
Godinama je Lejla Zvizdić sarađivala s Fahrudinom Kučukom, ali nikada, priča nam, nisu razgovarali o privatnom životu. Nakon što je čula njegovu tešku životnu priču zaintrigirala ju je njegova snaga da ličnu tragediju usmjeri u ljubav, nadu i misiju uveseljavanja djece, ali i činjenica da nikada ne znamo koliku količinu tuge, bremena i unutrašnje borbe ljudi koje poznajemo nose u sebi.
"Ovu priču sam morala ispričati zbog nagona poistovjećivanja - pomisli roditelja od koje se ledi krv u žilama, kako je biti u Fahrudinovim cipelama i pomisao nekoga ko je bio dijete opkoljenog Sarajeva, to sam mogla biti ja. Jednostavno sam morala dokumentovati ovu priču. A onda sam, u procesu nastajanja filma, ulazeći u dubinu tragedije, otkrila njihov cijeli niz. Na kraju smo dobili film koji je ne samo priča o prvom ubijenom djetetu u opkoljenom Sarajevu, nego priča o borbi sa samim sobom, o suočavanju s tragedijama, o snazi i volji kako krenuti dalje i životu dati novi smisao", rekla je Zvizdić.
U razgovoru za Klix.ba ispričala je kako joj je kao autorici ovu priču bilo mnogo teže ekranizirati nego što je mislila i priznaje da je sebe vidjela bez mogućnosti kontrole emocija.
"Možda je to jedino ispravno, ne znam. No, znam da mi je prilikom snimanja Fahrine životne ispovijesti bilo beskrajno neugodno. Preda mnom je bio čovjek koji je dostojanstveno pričao svoje najveće tragedije, a zbog mene smo morali prekidati snimanja, jer nisam bila u stanju artikulisano postaviti pitanje. Kasnije mi je Aidina tetka Admira Vežić, koju ćemo također vidjeti u filmu, ustupila privatni arhiv sa snimcima malene Aide, od uzrasta bebe do njenih posljednjih snimaka. To su momenti u kojima se i najčvršći lome. Posebno su mi teška bila snimanja u kojima su Fahru savladale emocije", bila je iskrena.
Ni sama, priznaje sasvim iskreno, nije uspjela shvatiti koji je to oblik, obim i količina snage kojom čovjek nakon serije najtežih trauma kroz život nastavi koračati s osmijehom i pun poruka ljubavi i nade. U jednom razgovoru joj je, kaže nam, rekao: "Lejla, život je najljepši incident koji ti se može dogoditi".
"Ovogodišnji motiv, slogan AJB DOC Film Festivala je 'Promjena' i u seriji sjajnih filmova koji će, svaki kroz svoj fokus, ukazati ili podstaći na promjene pojedinca ili u globalnim razmjerama, vidjet ćemo i na koji način je jedan čovjek, s nizom tragedija, svoj život beznađa promijenio u život pun nade. Mislim da Fahrudin Kučuk svoju snagu crpi upravo iz uloge kreatora maštovitog dječijeg svijeta, kroz sknjiževnost, predstave i festivale. Specijalna nagrada na Festivalu dječije umjetnosti (FEDU) nosi naziv 'Aida' i mislim da na taj način on svoju Aidu čuva živom. Kolegica novinarka Nadira Hurem me je tako simbolično ovih dana podsjetila na značenje imena Aida. Na arapskom jeziku, naime, Aida znači povratnica, ali i posjetilac. Simbolizuje osobu koja se svuda osjeća kao kod svoje kuće, a na afričkim jezicima Aida znači 'prva kćerka'", rekla je.
Film "Lakonoga" će u sklopu programa AJB Prikazuje premijerno biti emitovan u nedjelju, 22. septembra, u 15 sati u Cinema Cityju.
"Ma koliko ga nastojali doživjeti 'hladne glave' i isključivo kao objektivni konzumenti, gledatelji, film vas uvuče i počinjete se identifikovati sa situacijama i likovima. Emotivan je, ali koliko god težak, toliko i s antiratnim porukama koje ukazuju na besmisao svakog rata. Žao mi je što veći dio produkcijskog tima s kojim sam radila, zbog obaveza na drugom filmu, neće prisustvovati premijeri, uz njih bi mi svakako bilo lakše, ali sam sretna da će sa svima nama u sali biti njegovi glavni akteri", rekla je.
Nakon projekcije publici će se obratiti Lejla Zvizdić i Fahrudin Kučuk, a naša sagovornica priznaje da ima ogromnu tremu.
"Ovih dana često ističem da mi je ovo do sada najteži profesionalni zadatak, a kao novinarka sam bila u masovnim grobnicama, na identifikacijama, u hladnjači zatvorena s hiljadama kostiju NN osoba, intervjuisala ratom unesrećene ljude. Upravo zbog toga što mi je ovaj film važan i na profesionalnom i na ličnom nivou, imam ogromnu tremu pred premijeru. Od Fahre najveću, jer će to, njegovom odlukom, biti prvi put da gleda film", priznala je.
U procesu nastajanja filma scenarij je doživio nekoliko promjena, a smjernicama su joj mnogo pomogle brojne kolege.
"To su kolega Nihad Ušanović, inače bivši izvrsni montažer BHT1 s izuzetnim rediteljskim darom koji je imao sreću učiti i od velikog Bele Tarra. Rekla bih i da je kum saradnje sa genijalnim Nenadom Nešom Kovačevićem alias AudioInFunktion, koji je radio muziku, sound design i mix za ovaj film. Sretna sam što su značaj ovog filma prepoznali i finansijski podržali Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Ministarstvo za boračka pitanja KS, Ministarstvo za boračka pitanja FBiH i Općina Novi Grad Sarajevo", rekla je.
Otkrila nam je da do kraja godine treba završiti još jedan dokumentarni film koji je trenutno u montaži, a koji donosi priču o "Dream Team babama" iz Ljubuškog.
"To je priča o tome da 'treća dob' može značiti novu mladost, da vas samo vlastiti izbor dijele od toga hoćete li život preživjeti ili proživjeti i da zaista nije važno koliko imate godina života, nego koliko života imate u tim godinama. Dream Team babe su pjevale o afričkoj šljivi i postale senzacija, tokom SP-a u nogometu napisale su i pjesmu hrvatskom selektoru Zlatku Daliću i sigurna sam da će veoma brzo postati i regionalna atrakcija. U ovom filmu ćete čuti i kako Hercegovina pjeva Bosni, ali i kako sevdalinka zvuči kao bećarac", rekla je Zvizdić.
