"Teret" prati priču vozača kamiona Vlada koji tokom NATO-vog bombardiranja Srbije dobije zadatak da preveze misteriozni teret iz Kosova u Beograd i tek po dolasku saznaje mračnu istinu. Naime, Vlada dok čisti hladnjaču shvata da je postao nesvjesni učesnik u prikrivanju zločina - leševa, suočen sa ličnim predmetima žrtava. Saznanje šta je prevozio teret je odgovornosti sa kojom se Vlada treba suočiti.
Film se nadovezuje na Glavonićev dokumentarc "Dubina dva" o masovnoj grobnici Albanaca nadomak Beograda.
Vlada, kojeg glumi Lučev, čovjek je koji puno ne govori tako da je na Lučevu bio nimalo lak zadatak da ostvari ulogu koja "osvaja ekran i drži pažnju publike", skoro pa bez riječi. Što je ovom glumcu i uspjelo.
U razgovoru za Fenu Leon Lučev kaže da mu je Ognjen Glavonić, nakon poziva za rad na tom ostvarenju, objasnio da mu treba čovjek koji će biti cijelo vrijeme u kadru i koji neće govoriti ništa, iako treba nositi cijeli film.
"Rekao sam ok. Super mi je. Volim taj izričaj koji ide preko prisutnosti u kadru s nešto malo riječi da s nekom unutrašnjom dinamikom prenosiš informaciju i sadržaj", istaknuo je Lučev.
On objašnjava da mu nije bilo teško igrati ovu ulogu jer, kao i u životu, "puno je iskrenija dobra šutnja nego previše riječi".
"Tako da je to meni blisko, taj način igre koji se bazira na atmosferi, na šutnji. To je film atmosfere koju Ognjen kreira slikom", dodao je.
Govoreći o sve primjetnijem angažmanu glumaca kada je riječ o filmovima koji se bave tematikom odgovornosti, istine i savjesti Lučev naglašava da su glumci ti koje drugi posmatraju kroz likove koje igraju, kroz projekte u kojima sudjeluju te određene javne istupe.
"Shvatio sam u jednom trenutku da je moje najangažiranije djelovanje moja umjetnost i stajanje iza nje", podvukao je.
Za film "Teret" smatra da je već napravio veliki korak, "udarivši šakom u jednu iluziju". Navodi da se o tom ostvarenju puno pisalo, pričalo.
"Ljudi su počeli braniti iluziju, pisati da se radi o navodnim grobnicama. Nakon godina i godina činjenica koje su isplivavale, nekih imena i prezimena, neko piše navodno. Zanimljivo je kada istina udari u iluziju. Iluzija se brani lažima. Ali za tu napisanu laž neko će nekad odgovarati. Biti odgovoran, jer je napisana i ispod nje je neko potpisan, ispod navodne stoji ko je to rekao i ko je napisao. Kao što iza ovog filma stoje imena i prezimena ljudi koji su ga radili. Istina je zaj... stvar u ovom sustavu koji živimo pošto nije podložna manipulaciji. I to je ono najgore zašto se groze istine. Zato što s njom ne možeš ni lijevo ni desno. Ona stoji takva kakva je", mišljenja je Lučev.
Osim glumom, Leon Lučev se počeo baviti i režijom te je završio kratki film "Malo se sjećam tog dana" koji se počeo prikazivati po festivalima. Radio ga je s naturiščicima, tačnije s prijateljima i rodbinom te nekoliko profesionalaca - Ninom Violić i Gogom Bogdanom.
"To mi je bila neka potreba koja je bila dugo u meni i koju sam stalno potiskivao. Film je priča o čovjeku kojem otac umire na rođendan njegove kćeri i on ga odluči slaviti. To je moja priča. Zato sam ga nazvao "Malo se sjećam tog dana" jer ga se zaista malo sjećam, pa sam kroz umjetnost htio vratiti taj dan", ustvrdio je.
U planu ima još dva filma koja su u fazi pisanja i pripreme. Kako je pojasnio, jedan je otočki film o obitelji, nekoj bliskosti koja se dogodi, a drugi je jedna bajka o ljubavi koja je moguća i koja se dešava.
"Jedan je moja priča bazirana na istinitom događaju a dalje se širi neka priča koja možda i neće biti moja ali će to sigurno biti u nekom unutarnjem svijetu moja, druga priča mi je došla iz zezanja, humora. A onda kada sam počeo raditi ušao sam u neku dublju svoju priču. I radim je u formi bajke", naveo je Lučev.
Radni naslovi budućih filmova koje će Leon Lučev potpisati kao reditelj su "Krstitke" i "Tajlend" (taj - kao sloboda, lend kao zemlja, Slobodna zemlja).
U Filmu "Teret" Leon Lučev glumi sa sinom Ivanom Lučevim i na pitanje da li će mlađi Lučev naći mjesto u njegovim filmovima kaže da ima potrebu da sa svojim sinom radi u svojim projektima. Nebitno, kaže, s koje će on strane biti - ispred ili iza kamere. Tako su u njegovom kratkom filmu glumile i njegove dvije kćeri. Ističe da voli taj miks gdje postoji neka vrsta autentičnosti koja se provlači.
Kada je riječ o planovima za nove uloge Lučev kaže da ima puno stvari u fazi pregovora i koje želi raditi.
Tu je na primjer projekt koji će raditi sa Milanom Trencom koji režira "Ribanje i ribarsko prigovaranje" na Hvaru. Bit će zahtjevno uraditi taj film, ocijenio je, naglašavajući da će se govoriti starohvarski, jezik naziva arhaičnim i melodičnim, čudnim i jako lijepim.
"Cijeli film će se snimati na starom brodu, ovisit ćemo od vremena u devetom i desetom mjesecu na moru. Biće zanimljivo", kazao je.
Zadnjih deset, ako ne i više godina, Lučev je radio baš na filmovima koji su se bavili ratnim i postratnim temama, ratovima iz devedesetih što smatra i nije neobično s obzirom na to da je bio rat.
Govoreći o situaciji u kojoj se nalazi regija, smatra da je sve gore i gore, da se ljudi žale da su im političari uzeli sve a da nisu svjesni koja je snaga u njima, koju moć oni sami imaju.
"Sreća je da su se mladi počeli iseljavati. Kada mladi odu ostaje nam da se malo zapitamo zašto smo to dozvolili. Kada je svjetsko prvenstvo stotine hiljada ljudi je na ulici. Međutim kada se rasprodaju firme i tvornice tada nikog od tih ljudi nema da kaže dosta", istakao je Lučev, dodavši da govori iz perspektive filma "Teret" jer to ostvarenje "diže neki osobni bunt koji nedostaje".
Leon Lučev podvlači da mu je u kontekstu uloga koje tumači bitna istina. Zato je glumio i u filmu "Rudar" redateljice Hanne Slak. Priča je to o rudaru Mehmedaliji Aliću, koji je prije desetak godina u rudniku Huda jama došao do masovne grobnice s 1.420 leševa, koji su bili ubijeni 1945.
"Ovaj film se bavi istraživanjima zločina koje su počinili komunisti 1945. Moji su bili partizani. O tim zločinima nisam znao ništa. Mogao sam reći da neću. Strašno me zanimalo šta se tamo dogodilo jer se o tome nije pričalo. Napravio sam istraživanje. Puno stvari sam otkrio i vidio da se neke stvari koje se danas dešavaju ponavljaju jer je i tada postojala šutnja i nepreuzimanje odgovornosti", stava je Lučev.
On ističe da je Huda jama bila zločin protiv čovječnosti i da su tad krivci trebali biti procesuirani. Međutim, sada 60 godina kasnije govori se o tome, kao što i film "Teret" govori nakon više od 20 godina.
"Pa čovječe, mi živimo u društvu u kome se istinom bave umjetnici. U kojem ta istina nikom ne odgovara. Onda su umjetnici getoizirani, proganjani zbog toga što se bave nečim što bi trebala biti normalna stvar u društvu - da se stvari istražuju, da se govori. Međutim, nekima to nije u interesu", zaključio je Leon Lučev u intervjuu za Fenu.
