Lidija Špegar o filmu "Kamo idemo": Malo smo pogubljeni i sve češće idemo u inozemstvo

S Lidijom smo razgovarali uoči projekcije filma "Kamo idemo" koji je njen diplomski rad, a koji će biti prikazan u sklopu Takmičarskog programa AJB DOC Film Festivala.

"Jako mi je drago što mogu biti dio prvog AJB Festivala dokumentarnog filma. Festival mi pruža mogućnost da svoj film predstavim širem auditoriju, a to što se to događa u Sarajevu mi je osobito drago. Naime, sudjelovala sam prije nekoliko godina u programu Talents u sklopu Sarajevo Film Festivala i od tada mi je taj grad prirastao srcu", rekla je Špegar.

Ispričala nam je kako je studirala i radila u isto vrijeme te da je često taxi bio način da sve stigne. U svakom taksiju dočekala bi je nova životna priča koju donosi osoba koja vozi taj taksi i to ju je, kaže nam, zaintrigiralo.

"Rekla bih da se meni ideje za filmove ušetaju u život prije nego sjedem i smišljam što ću napraviti. Tako je bilo i sa 'Kamo idemo'. Nakon godinu dana vožnje, Ljiljana, protagonistica mog filma je isplivala na površinu kao osoba koja na razne načine ima što za reći što je vrijedno zapisati kamerom", rekla je.

Njen fokus je na Ljiljaninoj životnoj priči i naravno njenoj interakciji s putnicima. Ipak, Lidija nam kaže da ju je iznenadio segment čuđenja zbog činjenice da žena vozi taksi.

"Pretpostavljala sam da će kroz njenu interakciju s putnicima isplivati razne stvari koje karakteriziraju naše društvo, ali da će se pojaviti toliko čuđenje prema vozačici taxija nisam i to mi je bilo malo porazno. Mislila sam da smo neke stepenice ipak prošli", rekla je.

Na pitanje kako to ljudi reaguju kada vide da žena vozi taksi, Lidija nam je rekla da se većina iznenadi.

"U pravilu prema tome nisu negativni, ali čuđenju nikad kraja. Ono što je zanimljivo je da ljudi ne mogu to ne iskomentirati pa tako Ljiljana često putnicima mora objasniti zašto radi taj posao. Kao što kaže u filmu: 'To čujem trideset puta na dan'", rekla je.

Zanimljivo je da glavna protagonistica filma kroz interakciju s ljudima otkriva u kakvom je stanju društvo u kojem trenutno živimo.

"Malo smo pogubljeni, malo smo tranzitni, nismo baš sigurni kamo idemo, a nažalost sve češći je odgovor idemo van, u inozemstvo", rekla je.

Lidija smatra da je izuzetno bitno biti društveno angažovan u filmu i umjetnosti, ali i da je odgovornost svako pojedinca ukazivati na probleme s kojima se društvo nosi u svrhu poboljšanja istog.

"Možemo to raditi na razne načine, kroz razne platforme, moja je eto film. U svakom slučaju smatram da ne bi trebali biti pasivni promatrači nego sudjelovati, biti taj mali kotačić koji donosi promjenu", poručila je.

Lidija trenutno istražuje temu za svoj naredni dokumentarac. U planu ima rad na temama za koje joj intuicija govori da ih treba dotaknuti, ispričati te na raj način potaknuti ljude da o tome počnu razgovarati što je, smatra Lidija, početna tačka koja donosi promjene.