Mamac za voajere: HBO-vi "Prizori iz bračnog života" samo za hrabre
Televizijska serija, koju je prije skoro pedeset godina napisao i režirao švedski sineast Ingmar Bergman, uvela nas je prizore iz bračnog života odvjetnice za razvode i profesora psihologije. Kroz šest jednosatnih epizoda Bergman je gledatelje vodio u vrtlog braka koji se raspada kroz desetogodišnji period, za šta ga je inspirisala njegova veza s glumicom Liv Ullmann. “Prizori iz bračnog života” su se pojavili u trenutku kada je Evropa počela bilježiti visoku stopu razvoda, a pola stoljeća kasnije, ne samo da je institucija braka u krizi nego se, po svemu sudeći, raspada i koncept života temeljen na deklarativnim vrijednostima EU i čini se da nas više ništa ne može iznenaditi.
Američka verzija evropskih priča rijetko kad profunkcionira, ali u slučaju HBO-ve adaptacije švedskog klasika donosi zanimljivu “idilu” koja nastupa kada vjenčani prsten sklizne preko zgloba prsta, a netom nakon što mladoženja poljubi mladu. Zavjesa se spusti, a narator iz offa izgovori laž o tome kako su “živjeli sretno do kraja života”. Jer, znaju svi da se bajke završavaju prije nego što nastupe dani monotonije, narazumijevanja i ostalih bračnih nesuglasica.
Između četiri zida
U tu realnost vode nas Jessica Chastain i Oscar Isac, kao Mira i Jonathan, uvodeći nas u početak svake priče na način da nam pokažu kako kreiraju iluziju. Svaka epizoda počinje trenucima iz realnosti, popravljanjem kose ili nekim drugim trenutkom sa seta, a onda počinje neka vrsta teatra u kojem nam je sugerirano da se radi o konstrukciji, ali da maglovita bračna kolotečina toliko intenzivno uvlači pojedince daoni često ne mogu vidjeti gdje je početak problema. HBO svjedoči o tome kako je ljubav slijepa, ali da je mržnja još više zasljepljujuća.
O čemu se tu zapravo radi? Ljupka Mira je samouvjerena i ambiciozna direktorica tehnološkog sektora, koju brak ne ispunjava u onolikoj mjeri koliko se tome nekada nadala. Jonathan je susretljiv profesor filozofije, koji očajnički želi očuvati njihovu vezu netaknutom, a to što su oboje intelektualci, omogućava im da kroz dijalog bez zadrške analiziraju situaciju u kojoj se nalaze. Autor HBO-ve serije je izraelski scenarista Hagai Levi, kojeg se sjećamo po seriji "Na terapiji”, jer je izraelska serija doživjela niz verzija po raznim zemljama, među kojima je i bila izuzetno zapažena bila ona snimljena u Srbiji, jer je otvorila brojne preokupacije ljudi o kojima se progovaralo na psihijatrijskom kauču.
Bergmanova serija se pojavila u vremenu kada se televizija nije smatrala dovoljno ozbiljnim medijem da se na njemu govori o tome kako je ženama dosadno u braku i zato je na neki način za sobom povlačila kontroverze. Građanski koncept sigurnosti, koji je ranih sedamdesetih propagiran na stranicama časopisa gdje su žene uživale u blagodeti upotrebe kućanskih aparata s visoko podignutom kosom tretiranom lakom i tapiranjem, nije se pokazao kao ono što ljudi žele živjeti “dok ih smrt ne rastavi”.
HBO-vi "Prizori iz bračnog života“ pojavljuju se u vremenu kada brak ne predstavlja nikakve kontroverze, jer je televizija već uspjela progovoriti o svemu, bilo da se radi o seksualnim devijacijama, orijentacijama i psihološkom nasilju. Brak je danas kontroverzan ukoliko je u njemu sve u savršenom redu i ako partneri uspiju ostati zajedno dugi niz godina. Američki “Prizori iz bračnog života” ipak istražuju kompleksnost ličnosti Jonathana i Mire, koji na kraju znaju da se njihov brak nije raspao zbog nekog događaja ili nedostatka. Zanimljivo je što serija stavlja gledatelja u poziciju voajera koji prisluškuje privatne razgovore između ljudi rastrganih osjećanjima ljubavi i mržnje. Kao takav može poslužiti u terapijske svrhe svakog onog para koji se suočava s nedostatkom magije u zajedničkom životu.
O hemiji koja je profunkcionirala između Jessice Chastain i Oscara Isaaca ne treba posebno govoriti. Izazvali su pravu senzaciju na premijeri serije koja se dogodila na ovogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu. Šetajući crvenim tepihom ovi glumci su oživljeli zlatno doba Hollywooda i sve one iluzije koje Hollywood godinama usađuje u konzumente svojih projekata, kreirajući nepostojeću sliku savršenog svijeta i epskih ljubavi. U tom podvojenom svijetu ima ponešto za svakoga.