Mario Ilić, još jedna nada bh. režije: Skovao zanat na spotovima Frenkija i Bože Vreće
Svi koji su radili s njim kažu kako mogu prepoznati njegov rad jer ostavlja poseban pečat. Među posljednjim projektima mu je "Making of Egzil" koji je radio s Frenkijem, Kontrom, Indigom i Soulom u Japanu. U filmu je prikazao kako je nastao album "Egzil", ali i intimnu stranu bh. repera koji prvi put borave u Tokiju.
"Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo. Adrenalin me je držao sve vrijeme. Došao sam bez ikakvog scenarija i pripreme i samo smo spontano snimali. Problem je nastao kada sam trebao montirati jer sam imao mnogo materijala, a nisam odmah znao šta želim. Na kraju se ipak posložilo. Kada sam konačno sjeo da montiram sve sam završio za sedam dana", kazao je Ilić nakon projekcije filma koja je danas održana u Cinema Cityju u Sarajevu.
Prije godinu dana radio je press fotografije za Božu Vreću u Pragu kao i spot za njegovu pjesmu "Pustinja". Bio je to zahtjevan posao, ali uspješno završen.
"Bez obzira o kojoj vrsti muzike je riječ ili kojoj osobi, imam svoj stil koji primijenim i koji mene čini Mariom Ilićem. Tako je bilo i s Božom. Vidio sam kakva je osoba, šta želi, šta ne želi i šta može ponuditi od energije. Tako smo i uradili", kazao nam je ilić.
Ističe da mu je bilo je zanimljivo raditi i s Frenkijem i s Božom, a na pitanje da li je imao tremu s obzirom da su obojica vrlo poznati, kazao je da nije jer zna šta treba raditi i to voli.
"Mislim da oni nekada imaju veću tremu od mene jer sam mlad i pitaju se hoću li moći projekat iznijeti. Ali kada sve završimo vide da to ispadne kako treba i opravdam očekivanja", rekao je.
U Beču živi već četiri godine jer studira Akademiju primijenjenih umjetnosti. Kako kaže, jednom nogom je kako kaže u BiH, a drugom u Austriji pa mu je teško balansirati između ta dva svijeta jer su stilovi potpuno različiti.
"Nešto što bi gore prošlo genijalno, u Tuzli i Sarajevu ne bi bilo primijećeno i obratno. Tražim neku sredinu i trudim se da se prilagodim ovisno gdje sam i s kim radim", kazao je.
Ljubav prema ovom poslu počela je još u osnovnoj školi. Njegova sestra se bavila fotografijom pa je on odlučio upisati kurs fotografije sa 13 godina. Prve korake napravio je s majstorom fotografije Farukom Ibrahimovićem.
"Prvi fotoaparat sam nabavio u srednjoj školi i tada sam počeo intenzivnije da fotografišem , a sa 18 godina sam upisao akademiju. Sada sa 23 godine sam apsolvent i završio sam sve u roku, ostao mi je samo diplomski. Radio sam mnogo stvari bez novčane naknade s ciljem kako bi se dokazao i kako bi me ljudi primijeti. Radom sam došao tu gdje jesam, bez ikakvih veza", istakao je.
Nakon fakulteta planira da se i dalje bavim ovim poslom, ali da napreduje. Ukoliko bude imao priliku da radi ovdje, vratit će se u rodnu Tuzlu.
"Volio bih živjeti u Tuzli a raditi vani, ali ne znam. Ova vrsta posla je kod nas podcijenjena i ja ne mogu naplatiti svoj rad jer ljudi ne žele izdvojiti novac za kvalitetnu fotografiju, reklamu, video i sl. Ostajem u Evropi, ali ako se ovdje otvori priliku volio bih se vratiti u zemlju koju najviše volim na svijetu", rekao je Ilić.
Iako su mu samo 23 godine, nema, poput većine njegovih vršnjaka, dovoljno slobodnog vremena. Ono malo što ima, provodi trenirajući jiu-jitsu u tuzlanskom klubu ICON kod Mirze Karača, te pliva. Ali i tada fotografiše i snima.
"Trudim se da napravim fotografije za promociju kluba ili snimke. Želim doprinijeti zajednici u kojoj sam odrastao. Volim ovaj posao, ispunjava me i uživam u njemu. Ja svoj posao živim", zaključio je Ilić.
