Milan Marić o ulozi Tome Zdravkovića: Najteže je bilo ući u lik uspješnog čovjeka koji umire
"Naposljetku sam odabrao najboljeg mladog glumca u Srbiji - Milana Marića. On niti liči na Tomu, niti zna da pjeva", kroz smijeh je ispričao Bjelogrlić opisujući angažiranje talentovanog Marića.
Marić, koji iza sebe ima nekolicinu sjajnih teatarskih, televizijskih i filmskih uloga, kaže kako se ovaj angažman razlikovao od ostalih zbog činjenice da je dobio zadatak odglumiti cijeli jedan život. U pitanju je više od 30 godina, od mladosti u Leskovcu - do smrti u Beogradu.
"Cijela postavka filma bila je vrlo emotivna i kompleksna. U pitanju je užasno kompleksan lik. Ali kao glumac sam mu morao prići kao fikciji. Sve što sam mogao izvući iz pjesama, nastupa i intervjua - izvukao sam. Čitao sam šta je pisao, slušao kako je govorio - sve sam to iskoristio. Zatim smo sve to stavili na papir i odlučili kako će izgledati naš Toma. Kako je vrijeme prolazilo, tako smo dobili odgovore na sva pitanja koja smo imali. Sve je ispalo spontano, iako ništa oko nas nije bilo spontano. Ni vrijeme, ni uslovi...", priča Marić.
Nastavlja objašnjavati kako proces izučavanja Tominog lika i djela nije trajao dugo. Više vremena je utrošeno na posao i udubljivanje u scenarij: "Morao sam kod sebe intimno i emotivno otključati ta vrata koja je bilo potrebno otvoriti za ovu ulogu. Bilo je potrebno održati i voditi računa o detaljima, pronaći razliku između osobe koja je mlada i misli da je cijeli život pred njom i nekoga koga je život iscrpio do maksimuma i svjestan je da je smrt tu".
"Najteže je bilo napraviti taj emotivni raspon, pronaći u sebi to nešto što će mi omogućiti da igram čovjeka od 50 i nešto godina koji ima povratni tumor i svjestan je da umire, a iza sebe ima karijeru kakvu je on imao, toliki uspjeh, pa i dijete... To su stvari koje nisam razumio, morao sam da lutam po mraku, nisam ni otprilike mogao razaznati kako je osjetiti takvo nešto", kaže Marić.
Marić komentariše kako je od momenta kada je preuzeo scenarij, pa do premijere ovog ostvarenja Toma postao veliki dio njegovog života: "Iako sam se saživio sa njegovim pjesmama, održao sam kakvu-takvu distancu. Morao sam. Taj čovjek u filmu i seriji mora biti živ čovjek, nema života u imitaciji, to moraš proživjeti".
Film je 20. augusta prikazan u Sarajevu, a dan kasnije i u Nišu. Reakcije su potvrdile tvrdnje reditelja i scenariste da je riječ o vrlo emotivnom ostvarenju. Glumica Milena Radulović, koja u filmu tumači lik Nade, kazala je kako najveću emociju izaziva "red suza, pa red smijeha - što je zapravo i sam život" kao i da su u pitanju pjesme i čovjek uz kojeg smo svi odrasli, a za koje nas vežu hiljade emocija.
"Film je miks svega i svačega, ne može se reći da je u pitanju jedna stvar. Prvenstveno niko tendeciozno nije pravio film da bi ljudi plakali. Mi smo zaista pravili našu priču. Nismo znali da li će i koliko biti emotivno. Željeli smo se igrati emocijom, prikazati njegov život uz faktografske i fiktivne događaje koji su se miješali. Konstanta je trebala biti da njegova emocija koja ga je vodila, koja je utkana u njegove pjesme koje i trideset godina nakon njegove smrti nastavljaju živjeti", govori Marić.
Dodaje kako "Toma" prikazuje drugo vrijeme, ali i određenu dozu naivnosti: "Specifično je sve to... Pokazuje vrijeme kada je više država bilo jedno. Mnogo toga se dogodilo u posljednjih 30 godina, stvari su se promijenile. Tu su i neke koincidencije, naprimjer - Toma je bio uspješan kada je i Jugoslavija živjela, a umro je kada se ona raspala. U njegovoj priči je mnogo nevjerovatnih metafora".
U periodu kada je sniman film "Toma", ista ekipa radila je i na serijalu o velikom pjevaču. Duža verzija donosi više detalja iz Zdravkovićevog života, ali još uvijek nije poznato kada će biti predstavljena javnosti.
Marić priču zaključuje otkrivajući planove za naredni period: "Kada završimo promociju 'Tome', počinje snimanje treće sezone serije 'Državni službenik', a od septembra ako to epidemiološka situacija bude dozvoljavala - nadam se da nastavljam s redovnim repertoarom u pozorištu".
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
