Muhamed Ali - jedinstvena sila popularne kulture: Ovo je više od sportskog dokumentarca
Muhamred Ali je bio svjetski bokserski šampion teške kategorije, koji je najveće pobjede odnosio u borbama izvan ringa, one koje je vodio s medijima, politikom i pravosuđem.
Film "Ali & Cavett: The Tale of the Tapes" premijeru je imao 11. februara na HBO-u. Film prati život i karijeru Muhameda Alija kroz objektiv njegovih brojnih nastupa u televizijskom talk showu Dicka Cavetta, gdje je Ali nastupio nebrojeno mnogo puta i na taj način razvio prijateljstvo s televizijskim voditeljem, koje je trajalo pedeset godina.
HBO u kratkom sinopsisu najavljuje suštinu onoga što je činilo život i karijeru Cassiusa Marcellusa Claya Jr. "Od osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1960. i osvajanja prvenstva u teškoj kategoriji protiv Sonnyja Listona 1964., do pridruživanja Naciji islama, odbijanja poziva u Vojsku Sjedinjenih Američkih Država i njegovih legendarnih bitaka u ringu s Joeom Frazierom i Georgeom Foremanom, Muhamed Ali ostao je jedinstvena i snažna sila u popularnoj kulturi. Ovo je više od sportskog dokumentarca. Film uranja u politička i društvena pitanja koja i danas ostaju aktualna.“
Muhamed Ali i osamdesettrogodišnji Cavett sreli su se četrnaest puta u studiju talk showa kroz nekoliko dekada. Šarmantni televizijski voditelj svoja iskustvo s Alijem opisuje kao nevjerovatnu sinhronizaciju u smislu da je bokserski šampion odlično reagovao na svako pitanje, kao da je sve znao unaprijed te da je imao nevjerovatnu moć govorništva, kojom je hipnotisao mase.
Također, imao je neobičan smisao za humor, što je jedna od presudnih stvari svakog dobrog nastupa u talk show programima. Priča u "The Dick Cavett Talk Showu“ nije zaobišla ni Alijevu trogodišnju suspenziju, kao ni njegovu fascinaciju islamom. Muhamed Ali je imao mnogo neprijatelja, žene iz veza s njim nisu izlazile najsretnije, i gotovo da se niko nije mogao nositi s njegovom karizmom i impulsivnošću.
Muhammad Ali vs Rocky Balboa
Alijeva borba s Chuckom Wepnerom, u kojoj je pobijedio u 15-toj rundi tehničkim nokautom, inspirisala je Sylvestera Stallonea da napiše scenarij za film "Rocky", koji je dobio Oscara za najbolji film 1976. godine. Život i sportska karijera Muhameda Alija je ovjekovječena na filmskoj traci u dvadesetak filmova, a najnoviji dolazi samo godinu dana nakon prošlogodišnjeg dokumentarca “What's My Name“. Dvodjelni dokumentarac istražuje izaove i pobjede kroz Alijeve glasovne snimke, a režirao ga je majstor akcionih spektakala Antoine Fuqua.
Samo u sedmdesetima Muhamed Ali se pojavio u osam filmskih naslova "The Superfight“ i "Ali aka Casius Clay“ (1970.), "Money Talks“ i "Black Rodeo“ (1972.), zatim "Ali the Fighter“(1974.) i "Ali the Greatest“(1977.) i "Freedom Road“, (1979.). Film iz 2001. godine "Ali“ režirao je Michael Mann, a naslovnog lika je igrao Will Smith. Priča se fokusira na deset najznačajnijih godina u karijeri jednog od najboljih sportaša na svijetu, od 1964.-1974., kada je pobijedio Linstona, prešao na islam i kritikovao Vijetnamski rat, zbog čega će (kao i zbog izbjegavanja vojne obaveze) završiti na sudu.
Meč stoljeća
Suđenje Muhamedu Aliju obrađeno je u dokumentarcu "The Trials of Muhammad Ali“ (2013.), gdje se pokazuje iznimna duhovna snaga najslavnijeg boksera, koji je u svojim javnim nastupima publiku često podsjećao da izgovore njegovo ime kao svjetskog šampiona. Muhamed Ali je predstavljao simbol slobode, koju mnogi Afroamerikaci nisu uspjeli dostići i zato se dokumentarac Billa Siegela fokusira na njegov život izvan ringa, gdje je vodio možda najveće borbe.
Alijevi javni nastupi bili su fascinantni i u toj mjeri da su obespravljeni Afroamerikanci u njemu vidjeli ličnost koja je po snazi svojih ideja bila u rangu s Malcomom X-om i Martinom Lutherom Kingom. Kada se posmatra hronologija Alijevih sportskih uspjeha, javnih nastupa na televiziji i odjeka njegovih motivacijskih govora u javnosti, percipira se hronologija jednog vremena američke historije.
Sudskom odluku Aliju je bokserska licenca vraćena 1970. godine. Četiri godine kasnije, 30. oktobra dogodio se “meč stoljeća“, kako su nazvali fajt koji se odigrao pred krcatim Madison Square Gardenom, u koji je i slavni Frank Sinatra jedva ušao kao fotograf magazina Life. Ali je nastupio protiv boksera Joea Fraziera. Frazier je nemilosrdno udarao Alija i slavio sudačkom odlukom nakon 15. runde. Pravo je čudo kako se Ali uspio dići na noge nakon što ga je Joe srušio lijevim krošeom u zadnjoj rundi. Mnogima ni danas nije jasno kako se dogodila ova spektakularna pobjeda koju ni najartificijelnija filmska konstrukcija ne bi mogla podnijeti kada je u pitanju uvjerljivost.
"Religije imaju različita imena, ali sve sadrže istinu", izjavio je Muhamedd Ali u intervjuu najbližem prijatelju i fotografu Howardu Binghamu nakon terorističkog napada 11. septembra, što je bilo izuzetno hrabro obzirom da se američkoj naciji pod traumom islamofobija dogodila gotovo poput refleksa na rušenje njujorških tornjeva.
Veličanstveni život jednog od najboljih sportaša svih vremena prekinula je dijagnoza Parkinsonove bolesti, koja se povezuje s traumom nastalom usljed konstantnih udaraca u glavu. S bolešću se borio sve do smrti i zbog koje je ostao prikovan za krevet. Ironijom sudbine, veliki govornik i bokser čije su uspjehe mnogi pripisivali njegovoj brzini, nije više mogao govoriti niti se kretati. Muhamedd Ali je umro u 74. godini 2016. i sahranjen je u rodnom Louisvilleu u Kentuckyju u skladu s obredima i običajima islamske vjere. Kada bi mu govorili i podsjećali ga kako je najveći, Ali je često napominjao kako to može biti samo jedan.
"Ovaj život nije stvaran. Osvojio sam svijet i to mi nije donijelo zadovoljstvo. Bog mi je dao ovu bolest da me podsjeti kako ja nisam broj jedan. On je.“
