Na AJB DOC-u danas gledajte film "Braća" o odrastanju uz oca povratnika s ratišta iz Sirije

Ostvarenje "Braća" je priča o Džabiru, Osami i Uzeiru, trojici braće iz Bosne, koji odrastaju u sjeni oca, islamskog aktiviste. Kada im oca osude na dvije godine zatvora za terorizam, braća iznenada ostaju sama. Mogu istraživati novootkrivenu slobodu na teškom putu sazrijevanja. Film je priča o mladosti, zrelosti i potrazi za identitetom.

Reditelj Montagnera razgovor za Klix.ba počinje prisjećajući se svog odrastanja uz vijesti o rat u Bosni i strašne scene koje su mu obilježile djetinjstvo.

"Jasno se sjećam jednog trenutka kojeg su moji roditelji u Italiji gledali na vijesti. Mrtva tijela su ležala posvuda, a moji roditelji izgledali su zabrinuto na način na koji ih nikada prije nisam vidio. Tada nisam shvatao šta se događa, ali te večeri ispred televizora obilježile se moje djetinjstvo. Kasnije sam išao u školu s bosanskom djecom čije su porodice izbjegle u Italiju. S njima sam lako postao prijatelj jer su dvije kulture vrlo bliske", kazao je.

Mnogo godina kasnije, Montagnera je naišao na reportažu talijanske televiziji u kojoj je ispričana priča Bošnjak koji je otišao u Siriju kako bi se pridružio islamskim borcima.

"Novinar je istraživao ovu priču i na svom putovanju po Bosni tražio kontakte koje je ovaj bosanski čovjek morao imati da bi došao u Siriju. Na kraju su završili u selu Delići i razgovarali s Ibrom Delićem. Kad sam vidio trojicu braće na reportaži, a njihova životna priča mi je odmah privukla pažnju. Toliko su podsjećali na moje školske prijatelje i počeo sam se pitati šta bi im se dogodilo da njihov otac ode uz zatvor zbog svog djelovanja u Siriji", kazao je.

Autor su tada na pamet padala brojna pitanja o odrastanju uz radikaliziranog oca. Zanimalo ga je u kakve bi ljude izrasla djeca ovakvih očeva, da li biše pošli očevim putem?

"Bio sam znatiželjan da saznam kako bi se mlada generacija Bosanaca suočila se sa nasljeđivanjem onih koji su radikalizovani i koji su bili u ratu u Siriji. Odlučio sam otići u Bočinju, upoznati ih i početi stvarati film", dodao je.

Reditelj je s braćom Delić proveo četiri godine, ali će se zauvijek sjećati početnog skepticizma koji je imala zajednica Bočinja prema njemu. S vremenom su shvatili da ne mislisli ništa loše i da želi samo čuti njihovo gledište i upoznat ih.

"Imamo sam jedinstvenu priliku prikazati porodičnu priču, priču o bratstvu sa mnogim komplikovanim geopolitičkim slojevima u pozadini. Geopolitički slojevi relevantni ne samo za samu Bosnu, već i za cijelu Evropu. To je bio za jedinstvena prilika za pristup zajednici koja je inače zatvorena, a s dječacima smo postali prijatelji, izgrađujući čvrstu vezu povjerenja. I na kraju, upoznati prelijepe tinejdžere velikog srca i voljni da se oslobode mjesta gdje su rođeni kao i većina tinejdžera bilo kojeg dijela svijeta", naveo je.

Montagnera će sa snimanja filma pamtit će mnoge stvari, i dobre i loše, kako kaže, to je bilo snažno i intenzivno iskustvo.

"Film je značio da se razvijam kao osoba, da moram razumjeti dvosmislenost i složenost života braće, odrastanja u takvom okruženju. Život dječaka je bio dodatno otežane grubošću pastirskog posla. Film je rezultirao prijateljskom vezom s Džabirom, Usamom i Uzejrom kojima ću uvijek biti zahvalan što su mi pružili priliku da ih upoznam. Najljepši trenutak bio je kada smo otišli na izlet u Neum kao poklon, što je njima značilo i odmor od napornog pastirskog posla. Bili su tako sretni što su vidjeli more po prvi put u životu", istakao je.

Autor razgovor zaključuje uz nadu će prisustvo njega i ekipe u ključnim godinama odrastanja trojice dječaka iz Bočinje imati pozitivan utjecaj na njihov razvoj te da će im snimanje dokumentarnog filma ostati u lijepom sjećanju.