Na isti dan kao i otac preminuo sin Tome Buzova, koji je ubijen u Štrpcima 1993. godine

"Samo dan nakon snimanja reportaže o Tomi Buzovu, 'Čovjeku koji nije mogao šutjeti', iznenada je preminuo njegov sin Darko Buzov. I to 27. februara, na isti dan kada je mučki ubijen i njegov otac 1993.", navedeno je.
"Čovjek koji nije mogao šutjeti" ("The Man Who Could Not Remain Silent") Nebojše Slijepčevića nominovan je za Oscara u kategoriji za najbolji kratkometražni film.
On govori o zločinu, koji se dogodio 27. februara 1993. godine u Štrpcima, jednom od najsvirepijih ratnih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Na pruzi između Beograda i Bara, u malom selu Štrpci u istočnoj Bosni, voz broj 671 je bio zaustavljen od strane srpskih paravojnih formacija pod komandom Milana Lukića, poznatog po svirepim zločinima u tom regionu.
Tog sudbonosnog dana, oko 500 putnika je bilo u vozu, među kojima su se nalazili Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ali i drugi građani iz različitih dijelova bivše Jugoslavije. Među putnicima je bio i Tomo Buzov, penzionisan kapetan prve klase Jugoslavenske narodne armije (JNA), Hrvat po nacionalnosti, rodom iz Kaštela Novog. Tomo je putovao u posjetu svom sinu Darku, koji je tada služio vojni rok u Crnoj Gori.
Kad je voz stao na stanici u Štrpcima, pripadnici specijalne jedinice Vojske Republike Srpske "Osvetnici" pod komandom Milana Lukića su ušli u voz sa namjerom da odvedu putnike bošnjačke nacionalnosti. Tomo Buzov se istakao kao jedini putnik koji se hrabro suprotstavio ovom zločinu, zbog čega je i ubijen.