Na Zapadu ništa novo: Besmisleno lice rata i jedna bosanska priča
Strahote iz tog rasadnika smrti zabilježene su u književnom remek djelu Ericha Marie Remarquea "Na Zapadu ništa novo", kojeg su nacisti zapalili čim su došli na vlast. Roman je imao svoju prvu adaptaciju samo godinu dana od objave. U Hollywoodu ga je režirao Lewis Milestone 1930. godine i odmah dobio Oscara.
Ovih dana samo se priča o njemačkoj adaptaciji romana, filmu Edwarda Bergera "Im Westen nichts Neues", koji je trenutno jedan od najgledanijih Netflixovih sadržaja. Publici u Bosni i Hercegovihi posebno je zanimljiv zbog ratne prošlosti jednog od glavnih glumaca u filmu, Edina Hasanovića.
On je kao beba istrgnut iz očevih ruku, kojeg su ubili pripadnici srpske vojske. Četnici su njegovom ocu rekli da bebu baci u rijeku ili preda supruzi, nakon čega je Edin završio u izbjeglištu u Njemačkoj, dok se za očevim posmrtnim ostacima tragalo dvadesetak godina.
Ta životna priča, kao i sve što ima veze s ratom, kod nas proizvodi gorki okus onoga što smo iskusili nakon rata. Profiterstvo, loša politika i obezvrjeđivanje ideala za koje su dečki ginuli, boreći se goloruki, u starkama.
Šta je njima njihova borba dala
Njemački dobrovoljci su 1917.godine imali uniforme i čizme koje su uglavnog naslijeđivali od mrtvih vojnika. Tako počinje film "All Quiet on the Western Front". Krvave uniforme skidaju se s leševa, potom odlaze na iskuhavanje u vešeraj, a onda ih brižne krojačice krpaju tako da se ne vidi niti jedna rupa od metka. Jednu takvu dobiva Paul Bäumer (Felix Kammerer), sedamnaestogodišnjak koji nasjeda na ratnu propagandu i staje u red za regrutaciju.
Zajedno sa svojim saborcima (među kojima je i lik kojeg igra Edin Hasanović), Paul na Zapadni front odlazi raspoložen kao da ide na ekskurziju, zamišlja ulazak u Pariz, ali uskoro biva suočen s agonijom rova. Njihova misija više nije dobiti rat već preživjeti besmisao do njegovog kraja. Rov je predubok. Vojnici se guše u krvi i blatu. Ako prežive, spavaju pored štakora i raspadnutih tijela, slušajući vristokove dok hirurzi amputiraju ruke i noge bez anestezije.
Nijemci svakog dana broje identifikacijske pločice u desetinama hiljadama pa leševi, koji stižu izgoreni od gladi, bacača plamena, topovskih granata i zime, navode političara Mathiasa Erzbergera (Daniel Brühl) da dovede državu do potpisivanja kapitulacije. To se i događa u toplom vagonu francuske željeznice, uz kroasane.
Međutim, kako je najlaše "mlatiti Francuze tuđom djecom" (prafraza lascivne narodne izreke), njemački general svojim trupama kaže da još imaju vremena za posljednju bitku. Po njemu, do 11 sati (sata primirja) ima vremena za spas časti domovine ili u prijevodu, ako još ima entuzijasta, neka se slobodno zalete na metak.
Ja sam vojnik sreće, mene metak neće
Fotografija je najjači adut filma, jer su prikazi užasa autentični i suočit će vas s realnošću rova. Tamo nema ničega romantičnog. Samo besmisao u lijepo spakiranim kadrovima horora. Mnogi su gledajući Netflixov "All Quiet on the Western Front" pomislili na film 1917 Sama Mendesa, koji se bavi Prvim svjetskim ratom. Tamo, dva vojnika u naoko jednom kadru pokušavaju dostaviti poruku idući preko neprijateljskog teritorija.
Prizori su slični, Netflixov film ima nevjerovatne scene borbe, ali nije toliko napet, obzirom da je zapravo antiratna priča o besmislu. Dekor je naprosto progutao glavnog lika, koji svojim postupcima ne vuče radnju naprijed nego radnja (rat) vuče njega. Drugačije nije ni moglo, obzirom da već sto godina znamo kako završava ova priča.
"Ova knjiga nije ni optužba niti ispovijest, a ponajmanje avantura. Jer, smrt nije avantura za one koji su stajali licem u lice s njom", počinje svoju priču ratni veteran Erich Maria Remarque, koji je jednostavno ispričao priču o generaciji uništenoj ratom.
Radnja filma ne drži se slijepo romana, ali s istom idejom proizvodi antiratnu poruku, koju svijet očajnički treba ovih dana. O tome kako svaki ratni zanos ima smisla samo u ratnim muzičkim spotovima i motivacijskim govorima ratnih moralista. Jer, oni veliki nude zablude i svakoj bajci naude. Samo da rata ne bude.
Nakon nesuglasica Švicarci odobrili javno finansiranje Eurosonga za 2025. godinu
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
