Najdepresivniji dan u godini: Kako je prešućivana bolest tretirana u filmovima
Filmski tretman depresije, bolesti koja se prikrada iza svakog nerealiziranog htijenja, rezultirao je nezaobilaznim naslovima u historiji sedme umjetnosti. Prošlo je dvadeset godina od revolucionarnog filma Darrena Aronofskog “Requiem for a Dream”, koji je pokazao kako na destrukciju psihe utiču savremeni mediji i šta se dogodi kada se do stvari želi doći “brzo i lako”. Harry (Jared Leto) i Marion (Jennifer Connelly) su par koji čini baš sve zbog droge. Marion ulazi u opskurni svijet elitne prostitucije, dok Harryjeva majka čini sve da dođe na televiziju. U pokušaju da smršavi, stane u haljinu i nastupi u realityju, uništit će se tabletama za mršavljenje, ali njen psihološki pad neće umanjiti njenu ovisnost o reklamama.
Društvo spektakla
“Rekvijem za snove” je najavio eru frustracija zbog retuširanih fotografija i nametnutih ideala ljepote i uspjeha, koje niko ne može dostići, danas posebno izraženu na društvenim mrežama poput Instagrama, gdje korisnici, osim što sami sebe lažu, zavaravaju i one koji nesretno skrolaju po svjetlucavim filterima. Mediji djecu pretvaraju u nesretne emotivne monstrume, koji prije svega nisu u stanju voljeti sami sebe. Spektakl je danas glavni proizvod kapitalističke shizofrenije, pa se život svodi na iščekivanje sljedeće atrakcije, notifikacije i skandala.
“Sjećate li se onih postera koji kažu: Ovo je prvi dan do kraja vašeg života? Pa, to je istina za sve dane osim jednog - dana kada umrete”, kaže Lester Burnham (Kevin Spacey) na početku filma “American Beauty” (1999.), subverzivnog filma o američkom snu, koji je režirao Sam Mendes. Sredovječni Lester daje otkaz u marketinškoj agenciji i zapošljava se u restoranu brze hrane, odlučujući živjeti po principu “nemam šta izgubiti”. Iz depresije će ga trgnuti kćerkina prijateljica iz srednje škole (Mena Suvari), jer je prethodno zapao u kolotečinu porodičnog života sa ambicioznom suprugom, prodavačicom nekretnina, koja ne mari ni za šta osim posla i motivacijskih govora.
Paralelno s filmom, i televizija je sve hrabrije progovarala o depresiji. Tony Soprano je imao masu psihičkih problema, pokušavajući izbalansirati porodični život i poslovne "obaveze" u mafijaškoj organizaciji u New Jerseyju. Surova svakodnevica zasnovana na iznuđivanju i likvidacijama "poslovnih" neistomišljenika te stres oko kompleksnog odrastanja njegove djece, Tonyja su doveli do anksioznih napada, a naposlijetku odvukli u depresiju. Jedan dio radnje u seriji se iz tog razloga odvijao u psihijatrijskoj ordinaciji dr. Melfi (Lorraine Bracco), a depresija je vijerno prikazana u scenama kada Tony ustaje mrtav-umoran u podne, bauljajući u kućnom ogrtaču, sanjajući košmarne snove i egzistiranjem u nekoj vrsti mentalnog slow motiona.
"Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, s novcem kojeg nemamo da bismo impresionirali ljude koje mrzimo“, kaže Tyler Durden (Brad Pitt) u filmu “Fight Club” (1999.) Davida Finchera, kojeg zabrinjava 500 TV kanala, viagra i glava nekog tipa na njegovim gaćama (David Beckham za H&M ili neki drugi jeftini način da se osjećate posebno).
"Klub boraca“, s pravilom da se o njemu nikada ne govori, čovjeka je vidio kao materijal za proizvodnju sapuna (koristeći otpadno ljudsko tkivo nakon liposukcije), najavivši histeriju u kojoj se svi nadamo postati zvijezdama s par miliona followera. Nećemo i ne možemo naravno, ali je beskrajno zabavno promatrati krah euforije koja se događa kada ljudi shvate da ni po čemu nisu posebni. "Nisi unikatna snježna pahuljica, ista si organska materija podložna raspadanju kao i svi ostali“, nastavlja Tyler Durden.
Nešto bolji poznavaoci prilika u kinematografiji sjetit će se filma “The Hours” u režiji Stephena Daldryja. Tri žene u različitim periodima međusobno su povezane romanom Virginije Woolf “Mrs Dalloway”. Radnja se događa tokom jednog dana, a sve žene pate od depresije i povezuje ih pokušaj suicida. “Sati” je bio jedan od najhvaljenijih filmova 2002. godine, a spojio je izvrsne glumice: Nicole Kidman, Meryl Streep i Julianne Moore, donijevši Kidmanovoj Oscara.
U ovim hladnim danima i dugim noćima pazite šta želite. Bilo da vam se želje ostvare ili ne, jednako su opasne. Zbog njih, naime, možete završiti u depresiji, a nije sasvim izvjesno da će vaša priča postati dio nekog filma.