Neka svijet zna i vidi: Ovo su najpotresniji filmovi o genocidu u Srebrenici

Također, pojedine scene su jako potresne, ali nadasve edukativne. Posebno se to odnosi na mnoge prepreke koje je Calvez, kojeg igra francuski glumac Benoît Magimel, morao da pređe kako bi došao do istine o više od 8.000 Srebreničana koji su ubijeni u ovom gradu.

"A cry from the grave"

Jedan od prvih dokumentaraca o događajima u Srebrenici, britanski BBC je s filmom "A cry from the grave" pokrenuo ozbiljne razgovore o odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini.

U doba završetka rata u BiH, javnost širom svijeta nije bila potpuno svjesna o razmjeru ovog ratnog zločina. Zbog ovog filma iz 1999. godine, koji je koristio autentične snimke iz Srebrenice, javnost je bila upoznatima s užasom kojeg je prošlo stanovništvo ovog grada.

"A cry from the grave" spominje i masovnu odgovornost koju su imali nizozemski vojnici, čiji je posao bio da zaštite ljude koji su došli, uz obećanje UN-a, da spase svoje živote. Odgovornost Nizozemaca, pod vodstvom Thoma Karremansa, više puta je dokazana i pred sudovima u ovoj zemlji.

Treba još dodati kako je ovaj dokumentarac, na ljeto 2001. godine, pušten čak i na radioteleviziji Srbije, na šestu godišnjicu genocida u Srebrenici. Ipak, mnogi prodesničarski političari se nisu mogli nositi s istinom, pa su tražili ostavke onih koji su htjeli da urade jedan ljudski čin.

The Fog of Srebrenica

Samir Mehanović je 2015. godine napravio 60-minutni dokumentarni film "The Fog of Srebrenica" (Magla Srebrenice), produciran u Edinburghu, Škotska. Radi se o jednom od najboljih dokumentaraca o genocidu u Srebrenici koji je ikada napravljen.

Sumiran u jedan sat, ovaj dokumentarni film donosi iskustva preživjelih i spaja ih u jednu cjelinu, kako bi ispričao kompletnu priču o ovom ratnom zločinu.

U samom dokumentarcu pričaju ljudi koji su preživjeli genocid u samoj Srebrenici, žene koje su morale ostavljati svoju djecu, muževe, braću, očeve i ostale, znajući šta će im se desiti, te oni koji su krenuli na put kroz šumu prema Tuzli i teritoriji pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Njihova iskustva, njihove priče i ono što oni osjećaju stoji kao vječni podsjetnik da zlo u ljudima nikada neće nestati. Kako je u samom filmu rekla jedna srebrenička majka, Hatidža: "Zbog onoga što se desilo u Drugom svjetskom ratu, mislili smo da su oni tada bili necivilizovani. Stvarno smo mislili da je civilizacija napredovala i da se sada napokon razumijemo."

Quo vadis, Aida?

Jedan od najznačajnijih filmova o genocidu u Srebrenici, "Quo vadis, Aida?" djelo je rediteljice Jasmile Žbanić.

Sama činjenica da je ovaj film bio u konkurenciji za Oscara dovoljno govori o kvaliteti rada Jasmile Žbanić.

Film prati Aidu, prevoditeljicu za holandske trupe u Srebrenici, koja pokušava da spasi svoju porodicu, znajući šta čeka sve one koji tu ostanu. Ulogu Aide maestralno igra srbijanska glumica Jasna Đuričić, dok njen muž, Boris Isaković, glumi osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

U scenama "Quo vadis, Aida?" nema ni kapi krvi, nije prikazana niti jedna egzekucija, niti bilo šta detaljno, ali čak i oni koji nisu upoznati s genocidom u Srebrenici znaju tačno šta se dešava. Ovaj film će ostati zapisan u historiji kao nešto najznačajnije što je izašlo iz bosanskohercegovačke kinematografije, uz film "Ničija zemlja" iz 2001. godine, koji je došao do nagrade Oscar.