Neodoljivi retro detektivski film: Gerard Depardieu je najbolji inspektor Maigret
Ako ste čitali romane belgijskog autora Georgra Simenona o komesaru Julesu Maigretu, znate o kakvim remek-djelima se radi i da svako oživljavanje u vidu serije ili filma budi nostalgiju za onom vrstom detekcije koju provodi intuitivni i nadasve osobeni istražitelj.
Nakon mnogobrojnih telezivijskih verzija, u kina je stigla filmska verzija “Maigreta” (adaptacija romana “Maigret et la Jeune Morte”) klasična priča o šefu Sudske policije Pariza, čiji krupan izgled i široka ramena odaju njegovo seljačko porijeklo, dok sklonost alkoholu, dobroj hrani i duhanu pokazuje da “imamo posla” s okorjelim hedonistom.
Puno prije kompjuterskih tehnologija, DNK analiza i Horatia iz CSI-ja, detektivski žanr je posjedovao neodoljiv šarm. Ležanje u hladovini i čitanje romana Agathe Christie, u čijim sporovoznim poglavljima detekciju provodi Belgijanac (ne Francuza!) Poirot, nekima je najdraži oblik ljetne zabave.
Teško da ima šta privlačnije od misterije i zločina koje kroz povećalo posmatra oko nekog dobrog detektiva u kišnom mantilu. U slučaju Maigreta, modni odabiri su karakterističan crni šešir i kaput u istoj boji.
Casting odluka koja je “prevagnula” na izbor slavnog Gerarda Depardieua (u opciji je bio i Daniel Autiel) pun je pogodak, Francuski film “Maigret” režirao je Patrice Leconte, koji je još kao dječak čitao Simenonova djela.
Film je stiliziran do te mjere da će vas “usisati” svojom atmosferom, a odvest će vas u Pariz i 1953. godinu, gdje slavni detektiv istražuje smrt mlade djevojke.
Jedan čovjek i nekoliko žena
Tijelo mlade ljepotice otkriveno je na trgu Ventimille, odjeveno u elegantnu večernju haljinu, s pet fatalnih ubodnih rana. Ne postoji niko ko bi je mogao identificirati, a nema ni tragova koji bi se mogli slijediti. Djevojka u dizajnerskoj odjeći je siroče iz provincije i čini se kao da je niko nije poznavao. Rezignirani inspektor Jules Maigret (Depardieu), umoran od ovog svijeta i svih njegovih problema, nastoji sastaviti naoko nepovezane dijelove njezine priče.
Otkrivanje detalja o prošlosti i karakteru žrtve, dovest će ga do susreta s prijestupnicom Betty (Jade Labeste), koja nevjerovatno liči na mrtvu ženu, ali koja ga također podsjeća na jednu koja mu je bila neizmjerno bliska. Rješavanjem zločina Maigret se počinje gubiti u izmaglici vlastite traume.
Simenonov protagonist je pandan Poirotu i nastao je iz pera autora koji je bio u stanju napisati roman od 200 stranica za samo desetak dana. Belgijski pisac u Parizu je živio raskalašenim, boemskim životom, a pored spisateljske energije, posjedovao je onu seksualnu, često navodeći da je spavao s hiljadama žena. To je, valjda, uspijevao zahvaljujući korištenju profesionalnih usluga “prijeteljica noći”, čime se također hvalio.
Taj boravak u ženskom društvu na ekonomskom dnu Pariza, pomogao mu je da kreira svijet u kojem je jedan detektiv naizmjerno miran i spreman slušati prije nego što progovori i zauzme se za one koji nemaju glasa. Njegova omiljena metoda istrage zločina podrazumijeva što bolje upoznavanje s mjestom gdje se zločin odigrao kako bi što bolje shvatio karakter i motive potencijalnih počinitelja.
“Maigret” je staromodan ali uzbudljiv krimić, kojem zamijeraju nedostatak prave drame i višak psihologije. Portretiranjem Maigreta, francuski glumac se pridružuje impresivnom društvu zvijezda koje se se našle u istoj ulozi.
Među njima su bili Jean Gabin i Michel Gambon te Rowan Atkinson, koji je istražitelja s lulom oživio u britanskoj televizijskoj seriji iz 2016. godine. Depardieuov Maigret solidan je u svakom smislu te riječi. Dolazi do suštine stvari, čak i kada nema nikavih aduta u rukama, a po fizičkim karakteristikama najbliži je literernom opisu lika.
I da, film će vam još jednom pokazati kako “đavo zaista jeste u detaljima”.
