Nicholas Cage u ljubavi s prasetom: Ironija filmske industrije i poremećeni odnosi u svijetu
Pomislili bismo da smo spremni na sve, ali uloga rezigniranog Roba koji je razvio patološki odnos sa svojom svinjom u novom američkom filmu "Pig" je nešto što filmska industrija još nije vidjela. Cage nas je podsjetio da je uvijek spreman vratiti se suptilnom i slojevitom glumačkom radu i biti neopterećen holivudskom mašinerijom.
Nezavisni debitantski film Michaela Sornoskog "Pig" u američkim kinima je premijerno prikazan 17. jula, donoseći komentar na aktuelni svijet koji se, ako se poslužimo agronomskim vokabularom, nalazi "u banani". Nekada slavni chef Rob (Nicholas Cage) je pronašao način da živi daleko od svjetala pozornice i perverznog kapitalističkog svijeta. On je melanholični tartufar kojem za život u oregonskoj šumi treba samo nekoliko stvari.
Nekoliko konzervi, alkalne baterije i društvo umiljatog dlakavog praseta, koje mu svojim razvijenim njuhom pomaže u pronalasku skupocjenih gljiva. Tartufi su namijenjeni biznismenu Amiru (Alex Woolf), koji ih kao visokoluksuznu robu distribuira u restoranskim krugovima. Prava drama nastaje kada mu jedne noći provalnici ukradu roktavo stvorenje. Rob doživljava neku vrstu nervnog sloma i sva njegova nastojanja idu u pravcu toga da vrati svoj predmet obožavanja.
U potrazi za svinjom Rob se vraća u grad koji je napustio prije petnaest godina, pa prolazi kroz razne situacije, posjećujući brojne kuće, kuhinje i restorane. Tamo se pojavljuje u poprilično zapuštenom stanju, u maniru najgore verzije beskućnika, izražavajući prijezir prema trendovima i konzumerizmu, koji je gajio godinama. Njegovo jedino pitanje glasi: "Gdje je moja svinja?". On se ruga svijetu koji je gastronomiju besmisleno glamurizirao. Jede konzerve dok je ostatak svijeta fasciniran janjećim rebrima na minimalistički dekoriranim tanjirima. Pritom, Rob komentira situacije poput neke najdepresivnije verzije Anthonyja Bourdaina.
Opsesije modernog svijeta danas se detektiraju skrolanjem po Instagramu. Skupa odjeća, egzotična putovanja i hrana, vještačke usne, filtrirani pogled u daljinu i jedno veliko ništa. Svi oni koji mogu shvatiti kako se radi o nerealnoj praznini, razumjet će i Roba, koji je otišao uživati u netaknutu prirodu, razvijajući neobičan odnos sa životinjom. Bezuvjetna ljubav i skladna porodica su valjda ono za čim svi žudimo, koliko god čudni mi bili, i to je ono što nam je industrija zabave davno poručila, od animirane senzacije "Pepa praseta" do "E.T.-a". Međutim, usvijetu kojim danas sve manje dominiraju Pepa i George, a sve više YouTube kreature kao što je Baka Prase, filmovi poput "Piga" su pravo blago.
Film, ipak, ne nudi happy end, ali donosi razumijevanje svijeta u kojem se svi moramo pomiriti s besmislicom i gubitkom onoga za čim najviše žudimo. Reditelj Sarnoski je priču o ljubavi čovjeka i svinje čuo od stvarnih tartufara, dok je Cage izjavio da mu je za rad na ulozi pomogao odnos s vlastitom mačkom. U jednom trenutku nagrada za pronalazak svinje u filmu iznosi 25 hiljada dolara.
Nicholasa Cagea ćemo uskoro vidjeti u zanimljivom projektu "The Unbearable Weight of Massive Talent", koji je snimljen u Dubrovniku. Priča je to o fiktivnoj verziji slavnog glumca, kojeg u poznim godinama karijere regrutira CIA. Ni taj film Cage neće gledati u kinu zajedno s publikom, kao ni svaki svoj film. Nicholas za sebe kaže kako na snimanju završi sav posao i da učestvovanje u doživljaju publike za njega predstavlja nešto psihološki nezdravo. Čini se da, kao što je nekad "napuštao Las Vegas" u sjajnom filmu Mikea FIggisa, tako sada napušta Hollywood, iako ga tamo trebamo, kao vrhunskog trola.
Ženka svinje koristi se za potragu za tartufima još od antičkog doba. Miris dragocjene gljive podsjeća je na feromone koje ispušta mužjak pred parenje. Problem nastaje u trenutku kada životinja pronađe tartuf, jer ga želi pojesti. Upravo je taj prirodni element iskorišten kao alegorija u filmu, progovarajući o nezasitnom i destruktivnom apetitu čovječanstva i na koncu, Hollywoodu koji "proždire svoju djecu".
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
