"No smoking in Sarajevo": Talijani i Francuzi napravili film o Seji, Neletu i Zenitu

"Priča je krenula kad se moj prijatelj novinar Andrea Postglione prije šest godina upoznao o priči o Zabranjenom pušenju te upoznao članove benda, došavši mi potom s prijedlogom da zajedno uradimo film. Počeli smo tražiti novac za film, dvije i po godine smo tražili u Italiji, Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, no nikome nije bilo stalo do priče, niti do mene kao režisera", govori Loffredo.

Priču je, nakon neuspjelih pokušaja da pronađe sredstva, odlučio ostaviti iza sebe. Preselio se u Francusku i tamo sreo producente kojima se projekat svidio i počeli su raditi.

Na filmu je radio francuski producent Gildas Nivet, koji se na kraju projekcije zahvalio čitavoj ekipi filma.

"Hvala Seji i Zenitu koji su inas pustili u svoj intimni svijet, otvorili vrata svog života i imali povjerenja u nas. Gianluca Loffredo je napravio odličan posao, nadam se da će to filmska industrija prepoznati. Drago mi je da sam do čitave ove priče", kazao je Nivet.

Zenit Đozić je nakon projekcije kazao kako je u pitanju veoma komplikovana priča, no kako ju je neko sa strane uspio dobro objasniti i opisati, možda čak bolje i od samih aktera i članova benda.

Sejo Sexon je dodao kako mu je drago što je s njima čovjek u kojem je ostalo više tog mladalačkog ludila nego što ga oni danas imaju.

"Ne može se dva puta stati u istu rijeku, ali divno je pored sebe imati čovjeka koji u to vjeruje isto kao što smo i mi vjerovali u to kako će neke ideje promijeniti i popraviti svijet. Nažalost, s godinama i iskutvom bivamo realniji. Gianlucca pokušava ono nemoguće, ja sam zaista sretan što je ovdje i što je takav kakav jeste. Možda ću se i ja vratiti u taj entuzijazam koji smo imali na početku, nikad ne reci nikad. Hvala vam mnogo što ste došli i s nama podijeli ovo, ja se radujem što ovaj film postoji", kazao je Sexon.

Sexon: To više nije moj Nele kojeg sam upoznao šezdesetih

Nele u filmu "No smoking in Sarajevo" sebe opisuje "udarnom iglom" u bendu te navodi kako su s njim i bez njega to dvije različite grupe.

"Moj ključni adut je moje pokazivanje. Zenit je imao najviše energije i entuzijazma, neiscrpan kao Nijagara. Sejo je imao neku mudrost, za koju se kasnije pokazalo kako i nije toliko mudra, i neku vrstu smirenosti iz koje su izlazili ozbiljni koncepti. Ta tri elementa su bila savršena zajedno - jedna energija koja pokreće, ideja koja se kreira i jedan koji otvara sva vrata. To smo bili nas trojica".

Sejo Sexon u filmu "No smoking in Sarajevo" za Neleta kaže kako je bio najznačajniji čovjek za bend i njihove pjesme. Desila se, kako kaže, ta jako potrebna hemija između softvera i hardvera i on je bio taj koji je zaista iznio pjesme.

"Često mi u Sarajevu prilaze ljudi i govore kako sam ja to sve napisao i napravio, međutim to je samo dio istine, istina je da je glumac koji je iznio taj tekst ustvari bio brilijantan, da ne kažem genijalan", priča Sexon i dodaje kako osjeća da je njihova priča ostala nedovršena upravo zbog toga što on ne želi doći u Sarajevo i ne želi vidjeti svoje prijatelje.

"To je njegovo pravo, njegova volja, tu nema diskusije, ali ja današnjeg Neleta prilično malo prepoznajem. Današnji Nele je neko naspram koga ja nemam nikakav odnos i to nije moj Nele kojeg sam upoznao šezdesetih. Ja smatram da je ovo dvojnik, čovjek koji je 1992. godine prelazio bosansko-srpsku granicu vjerovatno je otet, negdje je nestao, pokopan, a pojavio se neki dvojnik koji danas živi tog Neleta. Ovaj Nele je zaboravio ono što onaj Nele nikad ne bi, a to je šta je poslanje umjetnika i umjetnosti, kakvu moć ima i kakav put treba da ima jedan umjetnik. Mislim da je ovaj današnji umjetnik neke lekcije preskočio", kaže Sejo Sexon u dokumentarnom filmu "No smoking in Sarajevo".

Nele Karajlić cinično komentariše opaske kako je uvijek "u njemu problem".

"Očigledno sam ja taj koji je problem. Ja mislim da nisam, imam stalno osjećaj da se to sve moglo završiti na neki drugi način, i s Nadrealistima, i sa Zabranjenim pušenjem, i s 'No smoking Orchestrom', ali očigledno je neki kuršlus u meni. Meni je onda samo sudbina dala mogućnost da napravim i 'No smoking Orchestru' i ja sam pristao. Nije sudbina neko sa strane ko vodi čovjeka, nego čovjek treba da osjeti trenutak kad on treba odlučiti kojim putem treba ići. Meni je sudbina stalno davala mogućnost da izaberem i ja sam svaki put izabrao pogrešno", priča Nele kroz smijeh.

Nele: Izgubio sam utopijsku sliku svijeta koju mi je Koševo dalo

Jedan od studenata ga u jednom trenutku pita kako je moguće da se dva prijatelja Nele i Sejo odjednom nađu na različitim stranama.

"Je li moguće da je to bilo lažno drugarstvo, da ste stvarali prividnu sliku ljubavi, a onda odjednom dođe najkrvaviji sukob u kojem komšija komšiju ubije iz prosto ludačkih razloga, kako je to moguće?", na šta Nele odgovara:

"Koliko god da se mi borimo za individualnost, mi smo u jednom momentu viđeni kao dio jednog nadbića koje se zove Srbi, Hrvati, Bošnjaci itd. Ako ništa, gledaju te oni koji imaju oružje s druge strane. Tu počinju nova pravila igre. Ne da prijateljstvo između Seje i mene nije bilo iskreno, nego je bilo hiperiskreno, ali dolaze neka nova pravila u kojima to prijateljstvo više ne može funkcionisati".

Nele smatra da je rat bio neizbježan, upravo zbog toga što je došlo do smjenjivanja dvaju sistema.

"Danas fali utopijska slika, ali ne samo ideološka, nego društvena. Čim ne postoji ideal, neka slika za koju valja dati život, odmah se kulturni kvalitet života srozava. Izgubio sam nadu da se tu može nešto napraviti, izgubio sam utopijsku sliku svijeta koju mi je Koševo dalo, izgubio sam neke relacije s nekim ljudima, što mi je veoma žao, ali očigledno da je to bio neki logičan razvoj događaja. Pred nama je izbio rat kao neko preveliko iskušenje, nismo mi bili sposobni i svjesni da preko tog rata pređemo lako. Mi smo živjeli u komunizmu, kapitalizam je jedna potpuno druga kategorija i usljed smjenjivanja tih sistema rat je morao izbiti".