Od superstara do nacionalnog heroja: Priča o Peleu je priča o Brazilu
Brazilska nogometna ikona je još uvijek Guinnessov rekorder po broju postignutih golova i jedini igrač na svijetu koji je osvojio tri naslova svjetskog prvaka. Njegov privatni život nikada nije uprljan skandalima, kao ni personalnim antagonizmima, a njegovo pojavljivanje u novom dokumentarnom filmu izazvalo je oduševljenje publike širom svijeta.
Jednostavnost kojom govori o sebi pokazuje istinsku veličinu njegove ličnosti. Nikada se nije smatrao vrednijim od drugih ljudi, vjeruje u važnost porodice, a iz siromaštva i čišćenja cipela na ulici se izvukao zahvaljujući neizmjernom talentu i ocu nogometašu, kojeg su zvali Dondinho. U filmu govori o svom braku i povremenim aferama koje su rezultirale vanbračnom djecom.

Peleova filmska karijera zabljesnula je 1981. godine kad se pojavio u filmu Johna Hustona "Bijeg u slobodu" ("Victory"). Pele je igrao nasuprot Sylvesteru Stalloneu i Michaelu Caineu u priči o zatvorenicima nacističkog logora, koji pokušavaju bijeg za vrijeme prijateljske nogometne utakmice. Također, centralna je figura dokumentarnog filma "Pele: Birth of a Legend" (2016.), međutim posljednjim filmom, koji je na Netflixu osvanuo u utorak, Pele je podignuo temperaturu među nogometnim entuzijastima i ispričao kako je brazilska vojska preuzela vlast 1964. godine i pokazala strateški interes prema "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu".
Rijetko koji čovjek napravi toliko puno u karijeri da je dovoljno reći njegov nadimak i da ga pedeset godina svi prepoznaju. Film nosi naziv "Pele", a brazilski nacionalni heroj pojavljuje se u sjetnoj priči sada kada je osamdesetogodišnjak i kada su njegove noge, noge najboljeg nogometaša svih vremena, prikovane za invalidska kolica. Dokumentarac Davida Tryhorna, Bena Nicholasa i Kevina Macdonalda (dobitnik Oscara za dokumentarac "Jedan dan u septembru" o otmici izraelskih sportista na Ljetnim olimpijskim igrama 1972. godine) donosi priču o Peleovom putu na kojem je stigao do titule "Kralja nogometa", vodeći nacionalnu reprezentaciju do historijske pobjede na Mundijalu 1970. godine.

Rijetki dokumentarni snimci inkorporirani su u film i kreiraju Peleovo emocionalno putovanje, koji se prisjeća vremena kada su jedini smisao nogometa bili maestralni golovi pred punim tribinama. Uz izjave članova porodice, novinara i brojnih ličnosti koje su svjedočile o zlatnom dobu brazilskog nogometa, u filmu se pojavljuju Zagalo, Amarildo i Jairzinho, Peleovi bivši saigrači iz nogometnog kluba Santos.
Film obuhvata nevjerovatnan dvanaestogodišnji period Peleove karijere, za vrijeme kojeg je uspio ono što niko na svijetu nije mogao. Tri puta je bio nogometni prvak svijeta, a to je uspio sa samo 17 godina na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj. Pele je u karijeri postigao više od 1.200 golova.
Film krasi emocionalni naboj sjetnog nogometaša u poznim godinama života. Priča otkriva samo jedno žaljenje legendarnog nogometaša, a to je njegov odnos prema brazilskoj vojnoj hunti. Brojni odgovori se nalaze u filmu, kao i onaj na pretpostavku da je Pele na Mundijal 1970. godine u Meksiko otišao jer je to od njega zahtijevao diktator Emílio Garrastazu Médici. Hunta na vlast u Brazilu dolazi 1964. godine. Reprezentacija je nakon titule svjetskog prvaka 1962. godine ispala s takmičenja gubeći utakmice protiv Mađarske i Portugala. Autori filma sugerišu da je uspjeh brazilske reprezentacije postao simbol militarističke propagande, a o svemu tome posljednju riječ daje sam Pele.
Iako je Pele svrstan u kategoriju najboljih sportista 20 vijeka, rame uz rame s Muhamedom Alijem, on nikada nije mogao pokazati politički aktivizam pod diktatorskim režimom na način kako je to u Americi radio Ali, odbijajući otići u Vijetnamski rat i upozoravajući na rasizam. Pele je bio jedna od rijetkih svijetlih tačaka i tračak nade u vremenu najgore represije i cenzure u historiji Brazila, gdje su neistomišljenici nestajali i plaćali glavom.
"Pele" je jedan od rijetkih sportskih dokumentaraca koji se u ovolikoj mjeri bavi politikom. Priča o Peleu istovremeno je uvid u najmračniji period brazilske prošlosti, pa ovaj film svjedoči kako je nogomet puno više od "dvadesetak znojnih, preplaćenih muškaraca koji trče za jednom loptom". Utoliko targetira veći raspon publike i donosi zanimljiv dokaz kako se strasti jedne nacije daju razbuktati masovnim zanosom na velikim stadionima i kako su često politika i sport premreženi. Prema Peleovim riječima, koji govori kroz suze, pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Meksiku bila je za naciju, ne za sport. Na tom primjeru i pobjedi koja je mnogima spasila život potvrdile su se riječi Peleovog oca, koji je jednom prilikom rekao da je "nogomet za one koji imaju mu**".