Odlazak filmske legende: Bata Živojinović je bio bard jugoslovenskog glumišta, igrao u više od 250 filmova
Bata Živojinović je rođen u Jagodini 5. juna 1933. godine, gdje mu je otac u to vrijeme radio kao sudski izvršitelj. Svoj talenat za glumu je otkrio sa 15 godina, dok je radio kao scenski radnik i ponekad kao statista u Akademskom pozorištu u Beogradu.
Nakon završetka Srednjih glumačkih škola u Nišu i Novom Sadu, pokušao je da se upiše na na Pozorišnu akademiju u Beogradu i uspio je iz trećeg pokušaja. U Beogradskom dramskom pozorištu je igrao više godina, a u tom periodu je imao po 300 angažmana godišnje.
Bata Živojinović je više volio pozorište od filma, ali njegov filmski debi iz 1955. u filmu "Pesma sa Kumbare" reditelja R. Novakovića je bio početak izuzetno plodne karijere. Živojinović, koji će uskoro postati poznatiji po svom nadimku Bata, je bez sumnje odigrao više filmskih uloga od bilo kog glumca u historiji jugoslovenske kinematografije. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, Živojinović je započeo epizodama u "Vlaku bez voznog reda" iz 1959. godine i Ratu iz 1960. godine. Oba navedena ostvarenja je režirao Veljko Bulajić, u čijim će skoro svim kasnijom filmovima Bata Živojinović igrati glavne uloge.
Uloge Bate Živojinovića nisu bile samo velike, već i raznovrsne. Često su ga zvali "partizanskim glumcem". Glumio je i heroje i zlikovce i lako je prelazio iz uloge glavnog u ulogu sporednog lika. Tokom šezdesetih se filmovima poput "Kozara" (za koju je nagrađen u Puli) i "Bitka na Neretvi" ustoličio kao jedna od najvećih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je vrhunac njegove popularnosti došao tokom sedamdesetih filmovima sa tematikom Drugog svjetskog rata.
Jedan od najpoznatijih njegovih filmova iz ovog perioda je "Valter brani Sarajevo", koji je postigao veliki uspjeh u Kini, a Živojinović je još uvijek velika zvijezda u Kini.
Tokom osamdesetih Živojinović je parodirao na svoju sliku akcionog heroja ulogama u nizu lakih komedija.
Živojinović je dva puta dobijao Zlatnu arenu za najbolju ulogu Festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli za filmove "Kozara" (1962) i "Tri" (1965). Za film "Tren" je dobio nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi 1979. Oktobarsku nagradu grada Beograda je primio 1972. za filmove "Majstor i Margarita" i "Tragovi crne djevojke". Dobio je Sedmojulsku nagradu SR Srbije 1981. godine, te više puta na festivalu u Nišu.
U augustu 1993. je nagrađen Nagradom za životno djelo "Slavica" za svoje uloge u jugoslovenskoj kinematografiji.
U karijeri dugoj 45 godina, procjenjuje se da je glumio u više od 250 filmova i desetak TV serija, što po broju uloga čini njegov opus još nedostignutim na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je svojevremeno skromno izjavio da većina njegovih uloga nije vrijedna spomena, dovoljno je pomenuti "Bitku na Neretvi", "Partizansku eskadrilu", "U raljama života", "Šećernu vodicu", "Balkan ekspres", "Kako je propao rokenrol", "Igmanski marš", "Naivko", "Most", TV serije "Sivi dom", "Građani sela Luga", "Priče iz radionice", "Bolji život", "Srećni ljudi"...
