The Lost Daughter
14

Olivia Colman u lovu na Oscara: Majčinstvo za početnike ili nepodnošljiva težina postojanja

Piše: Ines Mrenica
Olivia Colman
Olivia Colman
Rediteljski debi glumice Maggie Gyllenhaal je adaptacija romana popularne talijanske spisateljice koja piše pod pseudonimom Elena Ferrante. Drama "The Lost Daughter" donosi priču o izazovima majčinstva i onima koji o tome žele iskreno progovoriti.
O identitetu književnice Elene Ferrante se vrlo malo zna. Iako predstavlja jednu od najznačajnijih autorica savremene italijanske književnosti, svoj život i dalje skriva od očiju javnosti, što datira još od objave njenog prvog romana 1992. godine.

Misterija koja kruži oko njenog lika kao da je još više popularizirala njena djela, postajući tako pravo vrelo inspiracije za filmske i televizijske autore. Veliki uspjeh se dogodio HBO-ovoj seriji prema romanu "Moja genijalna prijateljica" o dvije djevojčice koje odrastaju u Napulju.

Svaka nova adaptacija postaje ultimativni hit. Najnoviju je odradila holivudska glumica Maggie Gyllenhaal, odlučivši da ekranizira knjigu "The Lost Daughter", objavljenu 2006. godine.

Dakota Johnson u filmu
Dakota Johnson u filmu "The Lost Daughter"

O filmu se ne prestaje pričati od njegove premijere na prošlogodišnjoj Mostri, a uskoro će biti objavljen na Netflixu. Puno je stvari o roditeljstvu prešućivano, ali ovaj film nam šalje razglednicu iz mračnog ćorsokaka u kojem se ponekad nađu novopečene majke.

Djeca su porazna odgovornost

O čemu se radi? Priča romana prati raszvedenu ženu u srednjim godinama, koja odlazi na ljetovanje u Grčku, gdje će joj se otvoriti bolna sjećanja na izazovno majčinstvo i najveću životnu krizu.

Film "The Lost Daughter" okuplja vrhunsku glumačku ekipu na čelu s britanskom glumicom Olivijom Colman, progovarajući o svemu onom što se godinama maskira u idilične slike majke i njihove dječice, dok iza privida savršenih života tinjaju nezadovoljstvo, umor i nemogućnost da se kroz odgoj djece prođe bez klaćenja na ivici nervnog sloma.

Konstantan plač djeteta, krvave bradavice i nespavanje su neki od "bonusa" majčinstva, a s njima se neke žene jednostavno ne mogu nositi.

Ed Harris I Olivia Colman u filmu
Ed Harris I Olivia Colman u filmu "The Lost Daughter"

Profesorica italijanske književnosti Leda (Olivia Colman) na odmoru nema prevelikih očekivanja, osim da ima malo tišine u kojoj bi mogla čitati i pisati.

Sunce, more i pijesak su scenografija njene dokolice, sve dok na obali mora ne upozna Ninu (Dakota Johnson), koja balansira između majčinstva i porodičnog života u pratnji brojne porodice.

Mlada majka Nina Ledu počinje asocirati na prošlost, a identične situacije s djevojčicom na plaži otvaraju regresivne trenutke, koji su zapravo ništa drugo do traumatično iskustvo o neuspjehu.

Leda postepeno počinje preispitivati svoje postupke koji su obilježili njen život, prolazeći kroz osobnu katarzu. Prošlost i sadašnjost se isprepliću, a u svakoj situaciji se prepoznaju majke čije je dijete nekad bilo nesnošljivo.

Olivia Colman je jedna od najtraženijih britanskih glumica svoje generacije. Široka ju masa pamti po izvedbi kraljice Elizabete II u seriji "The Crown", a nedavno smo je vidjeli u živopisnoj ulozi ubice roditelja u HBO-ovoj seriji "Landscapers", temeljenoj na stvarnom zločinu.

Oscara je dobila 2019. godine, također za ulogu kraljice u filmu "The Favourite", a publika i kritika su nepodijeljene u mišljenjima da joj se smiješi još jedan zlatni kipić za "Mračnu kći".

Ledu u mlađim danima igra britanska glumica Jessie Buckley, još jedna vrhunska umjetnica, koju smo prošle godine vidjeli u zapaženom Netflixovom filmu "I’m Thinking of Ending Things". U filmu igraju Ed Harris, Peter Sarsgaard i Paul Mescal ("Normal People")

Nema sumnje da je Maggie Gyllenhaal novo zanimljivo rediteljsko ime na globalnoj sceni i da je uspjela u delikatnoj misiji adaptacije romana koji se ponekad ne daju prenijeti na veliko platno filmskim sredstvima.

"Mračna kći" je idealno televizijsko "štivo" za sve one ljubitelje književnosti koji od literature i filmova traže manje akcije, a više emocije. I… više dodirnih tačaka sa stvarnim životom.