Ono što te ne ubije… omogući ti novi filmski nastavak. Je li stvarno kraj Halloween franšize?
John Carpenter snimio je kultni "Halloween" davne 1978. godine, kreirajući jedan od najuticajnijih horor filmova svih vremena. Od prepoznatljivog soundtracka diže se svaka dlaka na tijelu, a nakon toliko godina postoji samo jedna dilema kada je u pitanju ova priča. Ili je Michael Myers nikakav ubica ili se Laurie Strode treba prekvalificirati u superheroinu na kojoj je moguće istupiti sve noževe, a ne ubiti je. Šalimo se, naravno.
Hoće li se uzet’ na kraju
Michael Myers je ponovo nahrupio u kina, s onom prepoznatljivom luđačkom potrebom za osvetom i apetitom za krvlju, a s njim i fanovi franšize pa je premijerni vikend prikazivanja samo u Americi producentima donio zaradu od pedesetak miliona dolara. To je, priznat ćete, ipak dovoljno razloga da se ova priča još ne završi. Film je najavljen kao posljednje suočavanje Laurie Strode s utjelovljenjem zla, i to u konačnom obračunu kakav nije zabilježen na ekranu nikada prije.
U gradiću Haddonfieldu, koji se nikada nije potpuno oporavio od Michaelovog sijanja smrti, mladić Corey Cunningham (Rohan Campbell) biva optužen za ubistvo dječaka, kojeg je čuvao u Noći vještica. Corey nakon paklenog babysittinga dobije etiketu "psiho dadilje", jer je zatečen s nožem u ruci dok je dječak padao preko ograde stubišta, ravno u smrt, i to pred očima svojih prestravljenih roditelja.
Nekoliko godina kasnije Laurie Strode (ko drugi nego Jamie Lee Curtis) živi sa svojom unukom, medicinskom sestrom Allyson (Andi Matichak), a okupirana je pisanjem memoara. Michael Myers nije viđen već neko vrijeme, pa je Laurie u međuvremenu odlučila okončati svoje višedecenijske strahove. Grčevitim prstima stišće tipke na tastaturi i objašnjava kako je Michael svoj nož zabio u snove gradića i pretvorio ih u najgoru noćnu moru. Sasvim je jasno da će uslijediti prvi jump scare i da ćemo u nekom polumraku ubrzo ugledati nakazno lice smrti.
Laurie i Corey će se upoznati sasvim slučajno. Coreyja će zlostavljati vršnjaci, a Laurie će se zateći na mjestu događaja, odakle će ga odvesti u bolnicu i upoznati ga sa svojom unukom. To je početak neobičnog prijateljstva, pa i put do zajedničkog slavlja Noći vještica. Corey ponavlja scene iz Carpenterovog "Halloweena" pa, između ostalog, stoji u vrtu u mračnoj sjeni, što je jedan od najjezivijih prizora u historiji horora. Vidljivo je da "psiho dadilja" Corey pokazuje neke naznake toga da bi mogao biti Michaelov nasljednik, pogotovo zato što je s njim imao neobičan susret…
Naracija filma je slojevita baš kao i animacija bundeve u uvodnoj špici filma. Najveća izdubljena bundeva se otvara i vidimo da je u njoj jedna manja. Kada se i ta otvori, vidimo da je i u njoj skrivena još jedna, pa još jedna… sve dok ne dođemo do srži ispunjene košpicama. Dolazimo do suštine zla.
Promotivni slogan poručuje onima koji pogledaju film da ga "je*eno ne spojlaju". Poslušat ćemo, ali ćemo namignuti svima onima koji su uvidjeli tri bitne stvari u posljednjem filmu Greenove trilogije. Laurie piše memoare, Michael ima reprezentativnog nasljednika, a producenti pomenutih "pedeset miliona razloga" da se već pozabave filmom kojeg ćemo gledati za godinu, dvije ili tri, baš u ovo vrijeme kada se trgovine pune paukovim mrežama, Jasonovim maskama i vještičjim šeširima.
Michael Myers može zabiti nož u sve organe stanovnika Haddonfielda, ali tržište živi forever. Da budemo brutalni do kraja, recimo da cijeđenje novaca iz "Halloween" franšize može ugroziti samo smrt Jamie Lee Curtis (ne na ekranu već u stvarnom životu). A možda ni tada.
