Oskarovska groznica uoči najvažnije holivudske noći! Kada filmska industrija nagrađuje samu sebe
U nedjelju će se u Dolby teatru u Los Angelesu ceremonija dodjele Oscara održati 92. put. Oscare je gotovo uvijek moguće analizirati s aspekta globalne politike i aktuelne krize u Hollywoodu.
Oscare svake godine dodjeljuje Američka filmska akademija kako bi se odala počast izvrsnosti profesionalaca u filmskoj industriji i oskarovska noć je najvažnija noć u Hollywoodu, kada se on bavi sam sobom. Glavni krivac za najprestižniju filmsku nagradu i jedan od najgledanijih televizijskih programa jeste vizionar i filmski mogul Louis B. Mayer, šef MGM-a, koji je osmislio Oscare kako bi podigao standarde filmske industrije i poradio na ugledu filma, jer je javnost u dekadentnim dvadesetim godinama prošlog vijeka smatrala kako oni loše utiču na američki moral i ideale.
Od 16. maja 1929., kada su prvi put podijeljene zlatne statue čovjeka s mačem visoke 34 cm i teške 3,85 kg, traje istorija paradigme glamura. Prijenos Oscara je jedan od najgledaniji televizijskih programa, u čijim prekidima sekunda marketinškog prostora vrijedi milione dolara.
Najviše Oscara, po 11, dobila su tri filma: "Titanik", "Gospodar prstenova: Povratak kralja" i "Ben Hur". Najnagrađivanija (glavna) glumica je Katharine Hepburn, a reditelj John Ford , sa po 4 kipića. Walt Disney je osoba koja drži facinantan rekord s dobijenih 22 Oscara. Meryl Streep je bila nominovana čak 21 put. Najmlađa glumica koja je dobila Oscara bila je Shirley Temple, sa samo 6 godina, dok je najstariji dobitnik Oscara za režiju Clint Eastwood, a prva žena nagrađena za režiju je Kathryn Bigelow.
Kako bi se jedan film uopšte kvalifikovao, mora ispuniti dva uslova. Mora se prikazati u Americi u prethodnoj kalendarskoj godini, od ponoći 1. 1 do 31. 12. po vremenu Okruga Los Angeles, s minimalnim trajanjem od 40 minuta (izuzev kratkog filma). O nominacijama odlučuje glasačko tijelo koje broji više od 7.000 članova i taj je podatak ključan u razbijanju iluzije o ovim nagradama, posebno nakon studije Los Angeles Timesa, koji je 2012. objavio statističke podatke o tome kako su od tadašnjih 5 hiljada glasača njih 94% bili bijelci, od kojih je njih 77% pripadalo muškom spolu, a više od pola ukupnog broja glasača je bilo starije od 60 godina.
Nedavno je Stephen King u javnost izašao s kontroverznom tvrdnjom da su Oscari obojeni rasizmom, i da se ukus koji se tiče različitosti uglavnom povinuje bijelcima. Među velikim umjetnicima koji su bojkotovali Oscare nepojavljivanjem na ceremoniji su Marlon Brando, Banksy, Will Smith, Jean-Luc Goddard, Woody Allen i Peter O'Toole.
Zanimljivo je da glumac Branko Đurić Đuro, koji je s rediteljem Danisom Tanovićem bio na dodjeli Oscara 2002. godine (kada je "Ničija zemlja" proglašena najboljim stranim filmom) u intervjuima stalno ističe kako mu ceremonija nije predstavljala onakav doživljaj kako je o njemu maštao da bi mogao biti, pa je (po njegovim riječima) sebe ubjeđivao da mu raspoloženje mora biti malo euforičnije i da je zapravo sve skupa grandioznije kada se posmatra na televiziji.
And the Oscar doesn't go to...
U kontekstu Oscara najproduktivnije je razgovore voditi u pravcu imena reditelja i filmova kojima je ova nagrada izmakla ili za nju u ključnom trenutku nisu bili po ukusu konzervativne Akademije. Među njima je i Alfred Hitchcock, koji je počasnog Oscara dobio 1968. godine, a za njegovu "Rebbeccu" je 1941. Oscara primio producent David O. Selznick. Danas se njegovi filmovi poput "Psycha" i "Vertiga" proučavaju na filmskim školama, a nisu krunisani najvažnijom filmskom nagradom. "Vertigo" koji je nominovan 1959. za zvuk i scenografiju danas je među prvih pet na listama najboljih filmova svih vremena.
Među filmovima koje je zaobišao Oscar, a koji su danas svrstani u antologiju filmske umjetnosti su i "Građanin Kane" Orsona Wellesa i "Raging Bull" Martina Scorseseja. Zanimljivo je da je i "Taxi Driver" bio isuviše kontroverzan, pa je Oscara za 1976. godinu odnio "Rocky", neuporedivo lošiji film, ali je donosio priču o američkom snu koji dostižu oni najuporniji. Tarantinov "Pulp Fiction“, hipernasilan i narativno kompleksan fenomen nije bio samo najbolji film 1994. godine nego je obilježio cijelu dekadu, ali je Oscar otišao simpatičnom "Forrestu Gumpu".
Romantična drama o Drugom svjetskom ratu "Engleski pacijent" nagrađen je Oscarom za 1996., a zaobiđen je "Fargo", sada već kultni film Braće Coen. Na nevjerovatnom spisku je i Stanley Kubrick koji, čiji niti jedan film nije nagrađen u kategoriji najboljeg filma, dok "The Shining" (1980.) nije čak niti nominovan. Coppolina "Apokalipsa danas" (1979.) je pored 8 nominacija, dobila Oscara samo za zvuk i kameru, iako je to film koji najbolje opisuje ne samo Vijetnamski rat nego besmisao ratne paradigme uopšte.
Filmovi koji bivaju nagrađeni Oscarom jesu dobri filmovi, ali onako kao što je Miss svijeta najljepša žena na svijetu. Ona to zasigurno nije, ali je ta titula rezultat dobro odigrane karte u igri u kojoj se mora zadovoljiti određeni broj pravila i kvalifikacija. Poznato je da kod Akademije dobro prolaze filmovi o bolesnicima i onima koji prolaze kroz životne drame odakle bivaju vraćeni na pravi put. Ako analizirate Oscare kroz bolesti ili bilo kakav oblik poremećaja kod čovjeka, posebno one mentalne, na pamet će vam odmah pasti "Rain Man", "Amadeus", "Let iznad kukavičjeg gnijezda", "A Beautiful Mind", "Girl Interrupted", "Dallas Buyers Club", "Theory of Everything", pa i prošlogodišnji film koji je dominirao Oscarima "Bohemian Rhapsody"... Međutim, za dosegnuti zlatni kipić iz te bolesti treba izaći kao neka vrsta moralnog pobjednika.
Predviđanja
Oscari postaju sve manje predvidivi, jer se Akademija želi maknuti od stereotipa i lošeg glasa koji ih prati. Prošle godine je glavnu nagradu dobio film koji tematizira rasizam u južnim državama šezdesetih godina "Green Book", a tri od četiri nagrađena glumca su bili afroameričkog ili arapskog porijekla, među kojima je i Rami Malek, koji je dobio Oscara za interpretaciju Freddyja Mercuryja. Ove godine je gotovo izvjesno da će Oscara dobiti Joaquin Phoenix za ulogu u "Jokeru", a da li je došlo vrijeme da antijunački film bude proglašen najboljim filmom, čini se da je ipak još prerano.
Tijesna utrka će biti između filmova Sama Mendesa "1917" i južnokorejskog filma "Parasite" u kategorijama najbolje režije i najboljeg filma. Vrlo je vjerovatno da će Mendes dobiti nagradu za najbolju režiju zbog specifičnog načina na koji je ratna drama izvedena u jednom kadru, a da će "Parasite“ biti najbolji film za prošlu godinu, što film Joon Bong-hoa zapravo i jeste. Isto tako, predviđanja idu u pravcu toga da Renee Zellweger (glavna ženska uloga u filmu "Judy") i Brad Pitt (sporedna uloga u filmu "Once Upon a Time in Hollywood...") već spremaju svoje govore u kojima će se u nedjelju zahvaliti producentima, majkama i filmskoj umjetnosti.
Velike šanse ima i makedonski film "Medena zemlja", koji je prvi film u historiji nominovan u kategorijama stranog i dokumentarnog filma. Svijet koji grca u katastrofama poremećenog ekosistema, možda oda počast jednoj od posljednjih lovkinja na divlje pčele, Hatidže iz makedonskog sela Bekirlija. Ukoliko Makedonija dobije Oscara, naći će se u društvu BiH (Danis Tanović za "Ničiju zemlju") i Hrvatske (Branko Lustig za "Schindlerovu listu" i "Gladijatora" te Dušan Vukotić, rođen u Bileći, koji je Oscara dobio za animirani film "Surogat").
Oscar, kao fenomen koji se uvukao u naše živote kao poimanje najviše umetničke vrijednosti, mijenja živote i karijere filmskih radnika, ali oni u surovoj holivudskoj mašineriji nastavljaju raditi i proizvoditi novac. Poznata je fotografija Faye Dunaway koja je zabilježena jutro nakon dodjele Oscara 1977. godine kada je dobila Oscara za ulogu u filmu "Network". Ona pokazuje osjećaj koji imaju glumci kada počnu pljuštati filmske ponude i kada njihova tržišna vrijednost naraste i do 10 miliona dolara po filmu. Međutim, nagrade ne mijenjaju ništa u životima onih koji sjede u naslonjaču ispred malih ekrana. Osim, možda malo filmskog ukusa.
