Razgovor za Klix.ba
24

Palestinski reditelj Elia Suleiman: Ko jednom posjeti SFF, uvijek će htjeti doći nazad

L. K.
Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba
Elia Suleiman sebe naziva domaćim u Sarajevu, koje je ponovo posjetio u okviru ovogodišnjeg SFF-a. Publici je jučer predstavio svoj film "It must be heaven" za koji smatra da je naišao na odlične reakcije.
"Prikazan je u otvorenom kinu, a ja već dugo nisam vidio da toliko ljudi na jednom mjestu gleda film. Sigurno ih je bilo više od hiljadu", započinje Suleiman.

Suleimani smatra da, iako nije neko ko može da prosuđuje kakav je koji festival, Sarajevo Film Festival jedan od specifičnijih festivala u svijetu. Niko neće odbiti da dođe na ovakav događaj, ističe, jer je veoma domaćinski nastrojen.

Ekipa filma
Ekipa filma "It must be heaven" na crvenom ćilimu (Foto: I. Š./Klix.ba)

"Svi koji jednom posjete SFF, žele se vratiti naredne godine. Ove godine je čak i veća gužva nego prošle, što mi je veoma interesantno. SFF nije komercijalni festival, stvorila ga je država sa, može se reći, političkim potrebama. Samim time, njegovo nastajanje se dogodilo iz nekih drugih razloga u odnosu na svjetske festivale", kaže.

To ustvari predstavlja kulturni identitet ovog festivala, ono što ga obilježava na poseban način, mišljenja je reditelj. Ljudi u Sarajevo ne dolaze samo radi zabave, stižu i radi želje da pričaju o idejama, projektima i da debatuju o aktuelnim temama.

"Festivali se dešavaju i organizuju širom svijeta, ali nemaju svi razlog da postoje i opstaju. Sarajevski festival je poseban, zato se ističe", kaže.

Glavni grad BiH mu se veoma dopao, ali bi ga volio posjetiti kada se završi festival. Smatra da je SFF tokom tih sedam dana fokus cijelog grada i kako je za to vrijeme teško vidjeti neke druge boje Sarajeva.

"SFF je tih sedam dana svuda, Sarajevo postaje festivalski grad. Čak i ljudi koji ne gledaju filmove izlaze vani, odlaze da se zabavljaju... Svakako bih volio vidjeti kako izgleda ostatak godine. Bilo je priča i planova o organizovanju radionica koje bi trajale nekoliko sedmica u Sarajevu, a koje bih ja vodio. Međutim, sve je to još uvijek samo ideja, ali je vrlo moguće da ćemo je nekad implementirati", optimistično govori.

Više puta je sarađivao sa producentom Jovanom Marjanovićem, članom Udruženja filmskih radnika i jednim od čelnih ljudi Sarajevo Film Festivala te predstavnikom BiH za Euroimage.

"S Jovanom sam radio na mnogim projektima, posebno na jednom programu u Dohi. Kada smo snimali u tri države, skupljali finansije i radili slične stvari za film - Jovan je bio čovjek koji je to rješavao bez problema. Od početka snimanja filmova, Jovan je bio čovjek koji je uspješno rješavao sve komplikacije koje su nam stajale na putu", opisuje svoju saradnju sa producentom Jovanom Marjanovićem.

Foto: D. S./Klix.ba
Foto: D. S./Klix.ba

Trenutno ne radi na novim projektima, smatra da je prerano da započinje nešto novo nakon dovršavanja filma "It must be heaven". Ističe da će vjerovatno pauzirati narednih godinu dana, kako bi se što bolje fokusirao na promovisanje i praćenje ovog filma.

"Neki reditelji rade na drugačiji način. Čim završe jedan projekat, odmah započinju drugi... Ja funkcionišem drugačije, plašim se toga jer mislim da bih mogao ponavljati prethodne filmove u novima. To ne želim", na koncu kaže.

Svoje filmove gleda kao svoju djecu, ističe. O njima ne može pričati objektivno, kod svakog mu se nešto sviđa, ali je ujedno i veliki kritičar vlastitih uradaka. Voli miješati melanhoniju i humor, smatrajući da - što je tema očajnija, stvar može biti smiješnija.