Paulina Manov o ulozi Ljiljane u "Tomi": Svega nekoliko scena bilo je dovoljno da se ljudi povežu
"Na kasting sam bila pozvana radi dvije uloge, a Bjelogrlić mi je rekao da ću svakako igrati jednu od njih. Tada sam rekla da bih više voljela igrati Ljiljanu, iako je to bila manja uloga", govori Manov.
Ističe kako joj je bilo važno da što uvjerljivije, odnosno istinitije "donese" lik. Misli da je ogromna količina pažnje koju je privukla Ljiljana naprosto malo čudo.
"Ljiljana ima ukupno četiri ili pet scena u filmu, ali one su očigledno toliko emotivno jake da su se ljudi uspjeli povezati. Mnogo mi je drago što sam je uspjela predstaviti na pravi način. Posao glumca je da iz materijala koji dobije, a to su uglavnom dijalozi i scene koje su opisane, zamisli kako bi otprilike lik izgledao. Kada dođete na set, onda zapravo vidite rediteljevu zamisao. Svako od nas scenarij zamišlja na drugačiji način. Jedini način koji je validan je onaj kako ga je reditelj vidio", objašnjava.
Publiku širom regiona rasplakala je scena u kojoj je prikazana Ljiljanina smrt. Glumica smatra kako je ovo najteži kadar koji je snimila u dosadašnjoj karijeri. Ovo se odnosi na tehnički, ali i na glumački aspekt.
"Kadar je sniman više od dva i po sata i tehnički je zahtjevan, jer ima komplikovan pokret kamere. Ima čak i vremensku elipsu. Morali smo prikazati nešto što se dešava u tom trenutku i odmah nakon toga scenu 'smještenu' nekoliko dana kasnije. Kada je kamera prošla kroz zavjesu, već se trebala izvršiti fizička promjena. Kada se kolega ponovo vratio na terasu, već sam se trebala skloniti iz kadra. Za mene je glumački to bila emotivna scena, jer sam morala pustiti suzu u zadatoj milisekundi. Trudila sam se biti u punoj koncentraciji dok su ljudi na setu radili svoj posao: šminkerka me dotjerivala, garderoberka namještala odjeću itd.", priča.
Scena je snimana više od 10 puta, a Manov smatra kako je četvrti put glumački bila najbolja. Na kraju je pomislila kako će joj glava "eksplodirati" od sve te napetosti.
"Glumački sam se trudila zatvoriti u malu tvrđavu koju sam napravila na tom snimanju i ne dozvoliti spoljnim stvarima da me ometaju. Naposljetku sam bila zadovoljna onim što sam uradila", kaže.
Manov je ostvarila uloge u gotovo svim beogradskim pozorištima, a neke od predstava u kojima je glumila su: "Čekajući Godoa", "Gospodin Foka", "Silvija", "Nakaze" i druge. I pozorište i film su joj jednako dragi.
"Samo je pitanje sadržaja. Tehnika je drugačija, ali nas su na fakultetu učili da je gluma jedna i to je zaista tako", govori.
Još jedna od njenih zapaženijih uloga je Silvana u humorističnoj seriji "Nek ide život" reditelja Slobodana Suljagića. Emitovana je 2019. godine. Iako se na prvu čini kako je uloga u komediji lakša od "ozbiljnijih" uloga kao što je Ljiljana u "Tomi", to ipak nije tako.
"I jedno i drugo je teško i lako. Prilikom rada na 'Tomi' bilo je dijelova za koje je zaista trebao nivo koncentracije koji do sada nisam iskusila. 'Nek ide život' je također bio težak projekt, jer podrazumijeva promjenu brzine govora i radnje. Morate biti u mogućnosti brzo reagovati, iako u rezultatu sve djeluje kao nešto što je bilo lako uraditi", navodi.
Trenutno radi na jednoj dječijoj predstavi i razmišlja da prihvati još jednu pozorišnu ulogu na kojoj bi trebala početi raditi naredne godine.
"Trenutno snimam seriju u kojoj imam manju ulogu. To je zapravo nešto između sitcoma i komedije i zove se 'Zbornica'", otkriva Manov.
