Pogledali smo najiščekivaniju seriju godine: Postapokalipsa nikada nije bolje izgledala
Veliki uspjeh serije “The Last Of Us” dogodit će se ne samo zbog odlične priče, nego i zbog činjenice da su loše adaptacije video igara postale nepodnošljivi standard televizijske produkcije. Serija (o kojoj se pričalo mjesecima prije njene objave) temeljena je na serijalu videoigara studija Naughty Dog iz 2013. godine i dolazi od tvorca Neila Druckmanna i kreatora “Chernobyla” Craiga Mazina. Ozbiljni gejmeri su već donijeli svoj sud i kažu da se radi o jednoj od najboljih videoigara ikad.
Glavna uloga povjerena je čileanskom glumcu s holivudskom karijerom Pedru Pascalu, kojeg smo nedavno gledali u komediji snimljenoj u Dubrovniku “The Unbereable Weight of Massive Talent” gdje glumi nasuprot Nicolasu Cageu, a vrlo zapažen bio je i njegov glumački angažman u seriji “The Mandalorian”.
Kada si izgubljen u tami - potraži svjetlo
Prva epizoda odvodi nas u Austin u Teksasu 2003. godine. Sarah (Nico Parker) živi s ocem Joelom (Pedro Pascal), koja nema pojma kakav će pakao uslijediti i kako će Amerika uskoro biti razorena misterioznom bolešću koja pogađa ljudske mozgove. Potom se selimo nekih dvadesetak godina u budućnost u kojoj samo mali broj ljudi odolijeva epidemiji, što je dovelo do općeg haosa. Vladina agencija FEDRA (The Federal Disaster Response Agency) bori se s paravojnom grupom Fireflies, na čijem čelu je Marlene (Merle Dandridge), a Joel je angažiran da prokrijumčari 14-godišnju djevojčicu Ellie (Bella Ramsey) iz represivne bostonske karantene opasane visokim zidovima.
To je svijet u kojem nema mjesta emocijama, jer vladaju instinkti za preživljavanjem i užasno nasilje. Lijeka protiv parazita Cordeus koji ljude pretvara u agesivne kanibale nema, a iz nekog razloga tinejdžerica Ellie čudno reagira na izloženost infekciji. Ona je, naime, imuna. Zato je Joel mora isporučiti grupi Fireflies, koja je želi iskoristiti za razvoj vakcine protiv bolesti. Njihov put kroz Ameriku postaje avantura u kojoj moraju surađivati da bi preživjeli. Konačno odredište je u Wayomingu, a u međuvremenu će se im se na tom putu ispriječiti brojni živopisni likovi i izazovi koje oni donose sa sobom.
Djevojčica Ellie simbolizira nadu pa zato posjeduje izvjesnu dozu naivnosti. Cijeli život proživjela u izolaciji i propustila je neke obične životne stvari poput vožnje automobilom. Ona u Joelu budi prikrivenu traumu koja mu se dogodila kao samohranom ocu. Njih dvoje predstavljaju tračak ljudskosti u potpuno dehumaniziranom svijetu zombija, koji bez njihovih vrlina nema razloga da opstane. Nije ovo priča o zombijima koji vas zastrašuju iz svake treće scene, već priča o ljudskosti i svemu onom čemu se uspijemo oduprijeti u vremenima velikih izazova.
Serija zadržava istu onu neodoljivu estetiku koju je posjedovala videoigra, a zahvaljujući izdašnom budžetu, kadrovi uspijevaju stvoriti istu onu anksioznost zbog koje su gejmeri grčevito stiskali konzolu Play Stationa. Muziku za seriju napisao je Gustavo Santaolalla (Babel), fotografija je također izvrsna, a sveukupni dojam mogao bi biti vrlo blizu uzbuđenja koje smo imali gledajući HBO-ov “Chernobyl”.
O aktuelnosti priče (koja je u skladu s onim čega smo se bojali i čime smo plašeni u dvije godine histerije zvane pandemija) ne treba posebno govoriti. Ako bismo morali ocijeniti seriju “The Last Of Us” dali bismo joj 6 od mogućih 5 zvjezdica. Genijalna video igra zasluženo je dobila genijalnu seriju.
I da, ne zaboravimo reći da je na seriji radila i bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
