Reditelj i glumac Alban Ukaj: Filmove s ratnom tematikom treba snimati
Kada je riječ o filmskom prikazivanju ratnih zločina, gotovo uvijek se nađe određeni dio javnosti koji smatra da se u Bosni i Hercegovini do sada dovoljno govorilo o tome. Rediteljima se čak spočitava što ih aktueliziraju.
Od ratnih filmova ne treba bježati
"Bitno je imati dobre filmove. Iskreno da kažem, i dalje ne razumijem tu teoriju da ne trebamo više snimati ratne filmove. Mislim da ih trebamo snimati i naročito obratiti pažnju na devedesete godine koje su nam još friške. Nismo dovoljno pričali ni u kojem pogledu ni segmentu društva. Nismo se dovoljno bavili Srebrenicom, Višegradom, Banjom Lukom, raznim logorima u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, mislim da je snimljeno premalo filmova o toj temi. To je suočavanje s prošlošću. Film je možda jedini medij preko kojeg možemo doći do mlađe populacije. Očigledno je da ni politika pa čak ni obrazovni sistem ne rade ništa. Pobornik sam toga da još dugi niz godina snimamo ovakve filmove", govori Ukaj za Klix.
Reditelj "Jame" navodi kako se nisu fokusirali na sam čin zločina, već na posljedice koje je on ostavio na osobe rođene godinama nakon njega. Također ističe kako se ubijeni ne trebaju posmatrati kroz prizmu brojki i statistika, već kao ljudska bića.
"Mi nismo snimali film konkretno o određenom trenutku kada se desio zločin. Snimali smo film o efektima koje je taj zločin imao na mlađu populaciju kod nas. Mlađim generacijama je ostavljeno u amanet nešto što nisu riješile generacije njihovih roditelja. Nismo se bavili brojkama nego šutnjom koja traje. To dobro znamo, ne možemo se lagati. Traje već dugi niz godina. Uvijek zaboravljamo da je najveća greška koja se ovdje desila ta da se to pretvorilo u srpske ili nebošnjačke žrtve. Moramo shvatiti da se radi o žrtvama koje su bile građani Sarajeva. Komšije su ih pokušavale braniti pa su završile isto tako kobno u toj jami. Tu su bili roditelji pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Dok se na taj način ne budemo postavili prema tim žrtvama, Sarajevo kao grad će ostati jedna velika mrlja", pojašnjava on.
Problem leži i u medijima koji nerijetko zločine predstavljaju na senzacionalistički način. Ovo ide u prilog političarima koji također iskorištavaju tragične situacije kako bi se dodvorili glasačkom tijelu.
Odvojiti zločine od senzacionalizma
"Jedan od likova kaže da je veoma bitno da snimimo film, jer nas više nikad niko neće etiketirati kao nacionaliste. To je autokritika koju smo mi sami sebi dali kao glumci, reditelji i scenaristi tog filma. Senzacionalističkim prikazivanjem jedne tragedije samo će se još više produbiti netrpeljivost između raznih političkih, odnosno nacionalnih stranaka. Mi koji se angažovano bavimo onim što možemo u ovom trenutku, a to su film i pozorište, smatramo da bi se to trebalo depolitizirati. Moramo govoriti o žrtvama koje su imale svoje ime i prezime, bile nečiji roditelji ili sinovi i kćerke, a ne o brojevima. Nakon rata je počelo to takmičenje u vezi s tim ko ima više žrtava, a sve smo se manje bavili količinom pravde za žrtve", kaže on.
Oni stariji pokušavaju zaboraviti bolna sjećanja, što rezultira time da mladi nemaju predstavu o strahotama iz proteklog rata. Međutim, krivicu treba da snose i takozvani intelektualci širom regije, koji su se na neki način ogradili od borbe za pravdu.
"Mlađa populacija ima vrlo malo informacija ili čak uopće nije ni upoznata o zločinu. Starija populacija je to negdje duboko potisnula. Intelektualci u glavnim gradovima bivše Jugoslavije se pokušavaju zaštititi time što govore da su oni intelektualci u internom egzilu. Zatvoreni su u tom nekom svom mikrosvijetu i ponašaju se kao da to više nije njihov rat. Mislim da svi zajedno moraju pomoći mlađim generacijama da skinu taj teret sa sebe. Insistirali smo na prikazivanju filma po brojnim srednjim školama u većim dijelovima Bosne i Hercegovine. Reakcije su bile zapanjujuće. Većina njih nikada nije čula za taj zločin", zaključuje Ukaj.
"Jamu" još uvijek možete besplatno pogledati na platformi On Demand Kina Meeting Point. Dostupan je i razgovor s Ukajem.