Repriza traume: Pogledali smo film o prijateljstvu, ljubavi i preživljavanju u opkoljenom Sarajevu
Filmsko ratno Sarajevo više nikada neće izgledati kao ono u Kenovićevom "Savršenom krugu". Takoreći, dobro je to za život, ali loše za film. Krhotine su se nekako uspjele pokupiti, ali devastirane ljudske duše nikada do kraja neće biti obnovljene.
Trenutak koji je ljude tada doveo do apsurdne granice preživljavanja, na filmu se promatra s postraumatskim stresom. Trauma oživi do te mjere da čovjeka nagoni na pomisao kako bi trebalo ostaviti jedan dio grada, pa makar i jednu zgradu netaknutu nakon rata, izbušenu gelerima i spaljenu, samo da bi postojalo mjesto koje bi u filmovima svjedočilo o užasima opsade.
Kao neki muzej ili nijemi svjedok, potvrda da život može biti suroviji od bilo kakvih specijalnih efekata. Upravo je to prva mislao koja se nameće gledanjem filma "Te mračne noći".
Welcome to Sarajevo
Francuski reditelj s bosanskim pasošem Francois Lunel u Sarajevu je snimio ratnu melodramu, suočavajući se upravo s manjkom autentičnih lokacija koje bi vjerno prikazale rane devedesete, pa se radnja njegovog filma koncentrira na ono što se tih godina događalo u interijerima. Rat nije bio samo fizičko pustošenje i destrukcija.
Bio je emocionalno ništavilo zarobljeno u arhitekturi malih radničkih stanova, s Šipadovim namještajem iz osamdesetih, koje su krasile minijaturne gondole, te Obodinovim frižiderima i Gorenjevim bojlerima.
Film "Te mračne noći" se od jučer prikazuje u hrvatskim kinima, a donosi žensku priču iz opsade, koja svjedoči o tome kako su se majke i supruge preživljavale rat, vodeći kućanstva na način da su koliko-toliko održavale privid normalnosti za svoje najbliže.
Cigarete su bile platežno sredstvo, najstabilnija valuta za trampu. Za par cigareta se moglo dobiti nešto hrane, pa su ljudi često birali između toga hoće li jesti li će si olakšati s nekoliko duhanskih dimova. Upravo jedna kutija cigareta, umotana u papir sa stihovima, uništit će život jednoj ženi.
Haška (izvrsna Maja Jurić) je mlada žena koja je u opkoljenom Sarajevu prinuđena užasnu svakodnevicu držati koliko-toliko normalnom za svoju užu porodicu. Majka je razigranog osmogodišnjeg dječaka Denisa (Arman Lunel), koji je okupiran igrom i zadaćama, a supruga vojnika Elvira (Muhamed Hadžović), koji dane provodi na prvim borbenim linijama kao pripadnik Armije BiH.
Kućanstvo treba održavati iako nema vode ni struje, pa je svakodnevno nošenje kanistera neka vrsta opasnog sporta, zbog stalne prijetnje snajperskih hitaca. Život ipak nekako funkcionira, uz intenzivno druženje s prijateljicom i komšinicom Maidom (Nina Đogo).
Elvirova smrt na prvoj liniji obrane otjerat će Hašku u još dublji mrak. U njegovoj uniformi pronalazi kutiju cigareta s ljubavnom porukom, a kako njen suprug nikada nije konzumirao cigarete, Haška sumnja na nevjeru i očajnički pokušava saznati istinu. Sa sinom će uz pomoć vojnika HVO-a uspjeti napustiti Sarajevo i pokušati početi ispočetka kod rodbine u Jablanici. Međutim, kako bi pronašla smisao svog života, Haška mora otkriti istinu oko toga da li joj je muž bio nevjeran i ako je, saznati ko je ta žena.
U filmu "Te mračne noći" nema krvavih prizora, leševa ni herojstva. Nema glorifikacije rata, jer svi su gubitnici. Pobjedu odnose oni koji uspiju preživjeti dan i najduže zimske noći. Za neke smrt nije bila konačni čin, oni su umirali onda kada nisu postizali katarzu. A zapravo su za većinu ljudi problemi počeli onda kada su se trebali suočiti s moralno uprljanim mirom. Taj mir, primjerice, mnogi nisu preživjeli, kao što ga nisu preživjele cigarete iz Fabrike duhana Sarajevo.
