S Tarikom Džinićem "na kafi": Dolaze bolja vremena za bh. film, više ne snimamo po jedan godišnje
Džinića gledatelji prvenstveno pamte po ulozi Džebre u seriji "Lud, zbunjen, normalan", koja je ujedno bila i njegovo prvo veliko ostvarenje. Upravo ono plasiralo ga je među troje nominovanih za nagradu Srce Sarajeva u kategoriji Zvijezda u usponu - komedija.
Ipak, to nije jedino po čemu će mladi glumac pamtiti ovogodišnje izdanje SFF-a. U ugodnom razgovoru na Festivalskom trgu podijelio je svoje utiske.
"Mislim da ću tek kad festival završi shvatiti koliko je on bio poseban. Tu je prvenstveno film 'Radio Freedom' u kojem sam igrao, a koji je prikazan u sklopu programa bh. kratki film, zatim je uslijedilo predstavljanje nove serije, a kasnije i nominacija. Osjećaj je kao iz nekog najboljeg sna od prije nekih 5-10 godina", započeo je Tarik za Klix.ba.
Što se tiče nominacije, kaže on, u početku je mislio da je riječ o nekoj šali.
"Od 400 ljudi iz cijele regije, žiri je nominovao nas troje kolega. To je veliki broj uloga, serija iz regiona i izabrani smo baš nas troje. Stvarno sam počastvovan. Iz SFF-a da me pozovu da nosim stolice, i to bi bila čast, a ne ovo", priča nam Tarik, pa nastavlja:
"Naravno da se čovjek, kad sjedne u salu i čuje svoje ime, u cijeloj toj atmosferi, nada i priželjkuje nagradu. U tom trenutku sam je očekivao, ali općenito nisam. Sama ta svečanost i to što sam sjedio za stolom sa Jasnom Žalicom, Tatjanom Šojić, pa zatim i u sali gdje je Nikola Kojo - da sam dobio nagradu bio bi još sretniji, ali ona mi ništa nije uzela", priča nam mladi glumac.
Sarajevo Film Festival je praznik svih nas
Govoreći o samom festivalu, Džinić je istakao kako se njime svi trebamo ponositi.
"SFF je za nas praznik, sedam najsvjetlijih dana u godini. Nije tako samo za mlade, već i starije, iskusnije glumce i sve ljude koji se bave ovim poslom. To su momenti kada možeš vidjeti dobre filmove, sticati poznanstva, osjetiti čari svjetskog festivala. Jednostavno, osjetiti jedan život koji je drugačiji od preostalih dana u godini", rekao je Džinić.
On tvrdi kako ne trebaju postojati predrasude da je ovo samo "festival pijanstva i kiča", već idealna cjelina koju grad živi.
"Neki kažu da ovih sedam dana daje lažnu sliku o BiH, s čim se ne slažem. SFF je najbolja verzija nas. Počevši od onih koji tu rade, do samog grada i svega u njemu. Sve što ide uz ovaj festival, i taj crveni tepih, i noćni život koji izgleda svjetski - dobro je osmišljeno, kvalitetno i dobronamjerno. Tih sedam dana čovjek pomisli da nismo samo nebitna zemlja koju niko ne zna naći na karti, nego pravi centar filmskih dešavanja. Ovo nije parada pijanstva i kiča, već ozbiljan svjetski događaj sa kvalitetnim programom. Mislim da postoje mnoge stvari koje ne moraju čekati samo ovu sedmicu", objašnjava Tarik.
Zlatno doba ponovo kuca na vrata
Osvrnuo se i na perspektivu u BiH za koju smatra da više "ne zaslužuje kukanje".
"Ne znam da li su ljudi toga svjesni, ali mi smo na prekretnici novog života u svijetu filmske industrije. Do sada smo godinama snimali jednu seriju i po jedan film godišnje, a sada je toga puno više. To je velika razlika i ne smije biti kukanja. Dolaze bolja vremena, kao u ona zlatna doba kada je Danis Tanović dobio Oscara i kada su snimljeni 'Gori vatra' i 'Ljeto u zlatnoj dolini'", poručio je ambiciozni glumac.
Odmah po završetku festivala, i samog Džinića čeka naporan rad, a riječ je o seriji "Tender" koju potpisuje Srđan Vuletić. Trenutno je završen jedan dio snimanja - prvih 12 epizoda, dok će se ekipa uskoro baciti i na preostalih 12.
"Jedva čekam to pogledati. Serija je nešto drugačija u odnosu na ono što smo do sada gledali zbog načina snimanja, ali i samog scenarija. Radnja je smještena u agenciji za javne nabavke i moj lik je jedan od članova njene komisije", kaže Džinić otkrivši da seriju možemo očekivati ove jeseni.
Njegov lik Mehmedalija Meho Oruč najmlađi je u komisiji i prepun samopouzdanja. Kao neko ko poznaje engleski jezik i tehnologiju, za razliku od svojih kolega, drži u malom prstu, na putu je da se obogati i što bolje pozicionira. Međutim, Mehi koji je Bošnjak, njegove kolege koji su jedan Hrvat, a drugi Srbin, predstavljaju prepreku, a ujedno i olakšavajuću okolnost.
Snimanje je, otkriva, bilo zahtjevno, a ekipa je nekada ostajala i po 10-12 sati na setu.
"Serija prati i živote tih ljudi, a osim satiričnog dijela, zadire i u njihove emotivne živote, navike i karaktere. U epizodama nema nijedne psovke, niti vulgarnosti, a vlada onaj 'neugodni' humor. Sve je drugačije i podsjeća na popularne američke sitcome od prije 20 godina", kaže Džinić.
Prvi projekat kao velika sreća, a u jednu ruku i zamka
Neizostavan dio razgovora sa Tarikom bio je i o njegovom početku, ulozi u seriji "Lud, zbunjen, normalan", ali i odnosu sa pokojnim Mustafom Nadarevićem.
"Cijela ta serija bila je ključna. Promijenila mi je život, način posmatranja ove profesije i perspektivu posmatranja sebe unutar te uloge. Kad si na početku, zadovoljan si i da se pojaviš na tri sekunde u nekoj predstavi. I to je vrhunac, a kad se pojaviš u ovakvoj ulozi i sa takvim glumcima, onda je to nešto što te vine visoko u zrak. Najveća mudrost je kako nakon toga ostati prizeman", kaže on napomenuvši kako to može biti i zamka.
Potom je spomenuo i ekipu serije, među kojima je posebno istakao Nadarevića. Naročito ga je dotakao trenutak kada je pokojni glumac posthumno nagrađen na ovogodišnjim nagradama Srce Sarajeva.
"Kada je Tarik Filipović pročitao nominovane za najboljeg glumca u komediji i pritom prozvao njegovo ime, cijela sala od nekoliko stotina ljudi digla se na noge. Aplauz je trajao nekoliko minuta. Taj trenutak bio je neopisiv. Naš stol odmah je počeo plakati", prepričava Tarik.
Njihovom "opuštenom odnosu" je, kaže, kumovao glumac Moamer Kasumović, a tu su i ostatak ekipe, glumice Jasna Žalica, Tatjana Šojić te režiser Elmir Jukić.
"Mustafa je bio čovjek koji je živio lijep život. Odigrao puno uloga, ostavio nešto iza sebe. Čistog obraza i čiste duše otišao je sa ovog svijeta. Uvijek ga se sjećam po lijepom", dodaje Džinić.
Glumac koji će krajem oktobra napuniti 26. rođendan, za kraj je otkrio kako se oduvijek htio baviti glumom.
"Znao sam to još otkako sam krenuo u osnovnu školu. Bilo je nekako prirodno. Kad sam upisivao akademiju pitali su me koja je moja alternativa ako ne prođem, a ja je ustvari nisam imao", priča nam Džinić.
Iako, tvrdi, nije sa sigurnošću mogao reći da će biti primljen, negdje unutar sebe osjećao je da je to - to. Danas, ispostavilo se da ga osjećaj nije prevario.
"Ne mogu zamisliti da se prestanem baviti glumom. Ne znam ništa bolje što bih radio", zaključio je glumac.
