Film "Satantango" snimljen je 1994. godine. Ova 450-minutna adaptacija prvog romana dobitnika International Booker nagrade Lászlóa Krasznahorkaija ubrzo je postala rijetko viđeno, ali legendarno umjetničko djelo. Njegova restauracija je bila herojski pothvat: originalna filmska traka duža je od 12 kilometara i teška oko 104 kilograma. Sedmoipolsatni film restauriran je u suradnji s mađarskim FilmLabom i američkom kompanijom Arbelos Films, pod nadzorom samog Tarra. Ovaj film Béle Tarra, dobitnika Počasnog Srca Sarajeva 2013. godine, imat će specijalnu projekciju, a festivalskoj publici film će predstaviti autor lično, jedan od najvažnijih filmskih umjetnika današnjice. Restaurirana verzija filma prikazuje se u Sarajevu nakon što je prvobitno prikazana na Berlinaleu.
Béla Tarr se sa 16 godina počeo amaterski baviti filmom. S 22 godine je režirao svoj prvi dugometražni film "Porodično gnijezdo" (1977). Ovaj film, uz filmove "Autsajder" (1981) i "Ljudi iz radničkih baraka" (1982) predstavlja prvu fazu opusa Béle Tarra, karakterističnu po problematiziranju društva i dokumentarističkom stilu. Sredinom 1980-ih počeo je surađivati s piscem Lászlóm Krasznahorkaijem, čiji su radovi poslužili kao osnova za Tarrove filmove "Prokletstvo" (1988), "Sátántangó" (1994) i "Werckmeisterove harmonije" (2000). Film "Prokletstvo" je označio početak vizualnog stila po kojem je Béla Tarr poznat i danas: specifičan crno-bijeli fotografski pristup i dugi, spori kadrovi, što je kulminiralo u sedmoipolsatnoj adaptaciji Krasznahorkaijevog romana, njegovog remek djela "Satantango".
Film "Torinski konj" (2011), kojeg je prije nekoliko godina najavio kao svoj posljednji film, predstavljen je na Filmskom festivalu u Berlinu, gdje je osvojio Veliku nagradu žirija – Srebrenog medvjeda, kao i Nagradu Fipresci. Zbog svoje upornosti, Tarr nikada nije bio dio mainstream kinematografije. Filmski svijet ga smatra jednim od najoriginalnijih i najprestižnijih suvremenih svjetskih autora. Crpeći inspiraciju iz radova talijanskog neorealizma i francuskog novog talasa, te na provokativan način ispitujući današnju otuđenost i moral, njegovi filmovi imaju snažan utjecaj na mlađu generaciju filmskih autora. Francuska vlada proglasila ga je vitezom iz reda umjetnosti i književnosti, dobitnik je nekoliko značajnih nacionalnih, međunarodnih nagrada, počasnih doktorata i nagrada za životno djelo.
