SFF održao panel o femicidu na filmu, televiziji i u novim medijima
"Položaj žena u filmu nije nova tema i ona ne počinje s nasiljem koje je sve češće i češće u regiji i globalno. To je tema kojom se film bavi od samog početka. Kada pričamo o našoj regiji, ono što je interesantno jeste da zapravo možemo pronaći autorice koje se bave nasiljem i feminističkim temama sve od 1950-ih i 1960-ih, kada se Jugoslavija ozbiljno bavi produkcijom filma. To su bile autorice na marginama. Dakle, situacija je potpuno ista kao danas", rekla je režiserka Kumjana Novakova.
Vanja Juranić, režiserka filma "Samo kad se smijem", posvetila je projekciju ubijenoj Nizami Hećimović.
"Film je baziran na više slučajeva. Svi oni su imali jednu sličnu stvar, a to je da su muškarci često izbivali iz kuće, a kada bi se vratili, svoju agresiju su ispoljavali na ženama. One nisu imale podršku porodice niti okruženja kako bi uopće mogle nešto napraviti po tom pitanju. Upravo zato sam željela napraviti film koji će na neki način biti poruka žrtvama da ima mnogo ljudi koji stoje na njihovoj strani i koji žele da se te stvari promijene", navela je.
Nadine Mičić je jedna od glumica koje su 2021. osnovale pokret "Nisam tražila", koji je počeo sa slučajem Milene Radulović. Ona je tada otkrila da ju je silovao Miroslav Mika Aleksić.
"Kao njene kolegice su imale potrebu da otvore prostor za žene iz javnog servisa. Znajući s čime se nose naše kolegice i kroz šta je svaka od nas prošla u nekom ekstremnijem ili manje ekstremnom slučaju. Sjećam se da smo tu noć, kada smo postavile stranicu, između sebe komentarisale šta ako se niko ne javi. Međutim, do jutra je broj ispovijesti bio toliko velik da nismo znale šta da radimo s njima. Počelo je s nekoliko ispovijesti žena iz javnog servisa, a onda je to raslo. U sedam dana smo imale preko 3.000 ispovijesti žena iz cijelog regiona. Bilo je vrlo mučno, zabrinjavajuće, strašno, pogotovo što nismo znale na koji način da to kanališemo i da tražimo pomoć. Bilo je jasno da je problem sa sistemom u cijelom regionu, da nemamo mehanizme niti moć da konkretno pomažemo osim što smo ženama dale glas na nekom dijelu neba interneta", kazala je.
Prve godine su uputile zahtjeve Federaciji Bosne i Hercegovine. Tražile su izmjenu krivičnog zakona.
"Tada smo mislile da smo napravile nešto prilično veliko jer smo došle do prednacrta zakona. Ne možete vjerovati koliko mislite da ima neki tok stvari. Međutim, od tada nam se više niko nikada nije javio. Moramo shvatiti da živimo u instant svijetu. Stvari su trenutne. Ako ih ne rješavamo trenutno, vjerovatno će biti zaboravljene. Ništa se nije dogodilo u protekle dvije godine", rekla je.
Film "Balada" režiserke Aide Begić premijerno je prikazan na 28. SFF-u. Bavi se položajem žene u društvu, kao i svi njeni filmovi.
"I 'Snijeg' se bavi čuvanjem patrijarhalne matrice u ženskom okruženju. U situacijama u kojima nema muškaraca žene čuvaju patrijarhalni modeling i ne daju ga. To su ti kulturološki fenomeni kojima se bavim i pokušavam odgonetnuti te principe", ispričala je.
Ademir Kenović je podsjetio da je ovaj panel organizovao SFF. Smatra da je ovaj događaj jedna od rijetkih pozitivnih stvari kod nas.
"Ja to ne govorim zbog festivala niti pohvala njemu nego zbog činjenica koje govori da i ovakve stvari trebaju biti akivnosti u obrazovanju, širenju i upoznavanju ljudi s negativnim stvarima", kazao je.
