Od autora Sirovih strasti
94

Svako ima pravo na grijeh: Benedetta je kontroverzni film o lezbijskim odnosima unutar crkve

Piše: Ines Mrenica
"Benedetta" Paula Verhoveena je stigla u kina, a donosi priču o propalom isposničkom životu djevojke koja odrasta u samostanu i razvija tjelesni odnos s redovnicom. Koliko nas moralna hipokrizija i seksualnost danas mogu šokirati?

O prljavim rabotama u kući u božijoj kući čuli smo i vidjeli svakakve priče i filmove. Svako malo se u medijima pojave priznanja ili vijesti o sudskim presudama koje svjedoče o zlostavljanjima od strane crkvenjaka. Najnoviji "skandal" dolazi od reditelja hit trilera "Basic Instinct" iz devedesetih. Temeljena na stvarnom događaju iz 17. stoljeća, "Benedetta" je poprilično mlaka za vrijeme u kojem živimo, ali donosi svjedočenje o činjenici kako su religija i seks oduvijek najmoćnija sredstva kontrole nad ljudima. Ali, idemo redom.

Seks nije više nikakav tabu i sve manje prodaje kada se nakači kao mamac na neku marketinšku udicu. Živimo u vermenu kada nas jedan klik dijeli od svakojakih prizora iz širokog spektra ljudske seksualnosti. Pornografski sajtovi su danas kateogorizirani po bizarnim sklonostima korisnika, dok dark web nudi poseban krug pervertiranog pakla za one najbolesnije. Svijet nije stao ni onda kada je Sharon Stone prekrižila noge u sceni isljeđivanja u "Sirovim strastima", a kamoli danas kada neki kontroverzni filmaš napravi film o LGTBQI časnim sestrama. Podsjećanja radi, na prošlogodišnjem Berlinaleu pobijedio je rumunski film koji sadrži pornografske scene "Baksuzno bubanje ili Bezumni pornić" Radua Judea.

Virginie Efira kao Benedette Carlini
Virginie Efira kao Benedette Carlini

Seks, nasilje i religijska hipokrizija

Benedette Carlini bila je redovnica novakinja iz 17. stoljeća koja se pridružila talijanskom samostanu kao djevojčica. Dok je kuga razarala zemlju, njen otac je odlučio da ona preda svoje tijelo i dušu Bogu u samostanu u Pesciji (Toskani). Sestra početnica Benedetta (Virginie Efira) bila je pod budnim okom poglavarice Felicite (Charlote Ramppling), a od ranog je djetinjstva sposobna izvoditi čuda, vršeći snažan utjecaj na zajednicu. Tamo je odrastala u surovim okolnostima crkve predane kreposti, radu i disciplini, ali je uspjela razviti lezbijsku ljubavnu vezu s drugom redovnicom.

Kada je na nju pao kip Djevice Marije u crkvi, gola dojka je završila u Benedettinim ustima. Potom je postala opsjednuta golim grudima mlade časne sestre Bartolomee (Daphne Patakia). Njih dvije će se naći u ljubavnom klinču, a kao seksualno pomagalo će koristiti statuu Djevice Marije. Benedetta je tvrdila da ima vizije Isusa Krista, što je zajedno s ljubavnom aferom uzdrmalo katoličku crkvu do njenih temelja. Osim vjerskih, proganjaju je i erotske vizije, za šta će joj se suditi u procesu u kojem će posebno uznemiren biti nuncij iz Firence (Lambert Wilson).

Charlote Rampling u filmu “Benedetta”
Charlote Rampling u filmu “Benedetta”

David Birke i Paul Verhoeveen su scenarij za film napisali prema knjizi Judith C. Brown "Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy", nastaloj na osnovu zapisnika s jednog crkvenog suđenja za bludne (lezbijske) radnje. Dolazi pet godina nakon Verhoveenovog posljednjeg filma "Elle", u kojem je Isabelle Hupert igrala sredovječnu ženu koju provalnik brutalno siluje u njenom stanu. Jedan od najprovokativnijih holivudskih reditelja tokom četrdesetogodišnje karijere režirao je sve redom hitove, koji su producentima garantirali zaradu na kino blagajnama ( "RoboCop", "Total Recall", "Showgirls" "Starship Troopers"…).

Film "Benedetta" je prošle godine bio u službenom programu Cannesa, a brojne su ga zemlje cenzurirale, odnosno zabranile u kino distribuciji zbog vrijeđanja osjećanja vjernika. Film jeste pun bogohulnih scena, ali po službenim dokumentima vidimo da su ih prepune i crkve. Film svjedoči o društvenoj i religijskoj hipokriziji u kojoj o brojnim delikatnim temama, kao što su ljudska seksualnost, rađanje ili pobačaj, propovijedaju oni koji kroz ta iskustva uglavnom nisu i ne bi smjeli proći.

Film i religija je posebna tema u historiji kinematografije. Od braće Lumiere, skoro da nema važnijeg reditelja koji se na neki način nije pozabavio pitanjem božanskog. Na isuviše ozbiljan i ostrašćen način poput Mela Gibsona u "Pasiji" ili onih u duhu "montipajtonovskog" gledanja na svjetlu stranu života u filmu "Life of Brian". Filmovi se, uprkos skandalima, pobunama i zabranam, uvijek bave kritiziranjem psihologije mase, slijepog vjerovanja i izvrtanja činjenica. Jer, zašto bi ih gledali ako nas barem malo ne isprovociraju?