Trijumf mračne strane Disneyja: Nova "Cruella" izgleda odlično

Radnja filma "Cruella" je smještena u London sedamdesetih godina, kamo je poznata mrziteljica svega stigla u potrazi za poslovnim uspjesima. U želji da postane slavno ime u svijetu mode, ona se ekstravagantno oblači i privlači pažnju barunice Von Hellman (Emma Thompson), poznate dizajenerice. Njihov odnos će biti okidač za otvaranje Pandorine kutije Cruelline ličnosti.

Nešto malo prije nego li je postala Cruelle, djevojka se zvala Estella (Emma Stone) i posjedovala je psa dalmatinca. Kako se priča razvija, ne vidimo da je okrutna prema životinjama, ali dalmatince krivi za nesretan slučaj koji je rezultirao smrću njezine majke, siromašne pralje. Antiheroina tako ostaje gotovo na ulici, udružujući se s Jasperom (Joel Fry) i Horaceom (Pauk Walter Hauser).

Uskoro, žena s upadljivim osjećajem za stil i neobične vanjštine, dobiva posao u robnoj kući tako što preuređuje izlog s haljinom za koju smatra da je neizmjerno ružna, pa tako biva ekspresno angažirana od strane modne dizajnerice Von Hellman (Emma Thompson). Sklona mobingiranju osoblja, baronesa Von Hellman postaje prva osoba kojoj će se približiti ranjiva djevojka bez majke.

Edukativna priča koja djecu uči moralnim životnim vrijednostima svojevrsni je klasik, čije se nebrojene verzije ne mogu iscrpiti. Porijeklo zla u svojoj osnovi uvijek ima nekoliko istih elemenata, a to su trauma, nepravda i želju za osvetom, jer i psihologija kaže da je svaki zlostavljač nekada imao svog zlostavljača. Postoji pet stadija tugovanja, a to su poricanje, bijes, pregovaranje, depresija i prihvatanje. Cruella dodaje još jedan na svoju listu, a to je osveta.

Ljudi trebaju zlikovca u kojeg će vjerovati

Klasičnu priču o zlici pratimo ogrnutu u ambijent kulturnog pokreta, koji je obilježio britansku muzičku scenu sedamdesetih godina, kada se individualnost dokazivala ekscentričnom odjećom. Traperice su se umakale u izbjeljivače, kosa bojala u intenzivne boje, a crni kolutovi oko očiju su bili ultimativni modni imperativ. Punk nije mrtav, jer njeguje buntovni individualizam i želju za rušenjem općeprihvaćenih normi ponašanja.

Isto tako, uloga Cruelle de Vil je snažna i kompleksna, pa nije slučajno da uslovljava sistematski pristup glumi. U verziji “101 dalmatinca” iz 1996. godine Cruellu je igrala maestralna Glenn Close, glumica specijalizirana za uloge poremećenih negativki ("Fatal Attraction", "Dangerous Liasons"), što je bio pun pogodak, jer i nakon 25 godina upravo s njom identificiramo fikcionalni lik gospođe iz pakla.

"Cruella" je pravo osvježenje u slučaju kompanije Disney, koja rijetko odstupa od svojih dobro isplativih klišeja. Film izgleda kao da je predsjedanje kompanijom Disney preuzeo Tim Burton, zbog insistiranja na mračnim i opscenim detaljima, odlučivši odbaciti sve romantične priče o heroinama kakve su Mala sirena, Pocahontas i Mulan. Režiju potpisuje Craig Gillespie, a film ima rating oznaku 13, što znači da nije namijenjen djeci koja inače čitaju i gledaju priču o 101 dalmatincu. Ovo je pomjerena priča o porijeklu zla, koje traži empatiju i razumijevanje gledatelja. Zbog tematike vezane za modnu industriju i arhetipske podjele na dobro i zlo, projekat uspoređuju s hitom "Devil Wears Prada" iz 2006. godine.

Svijet zabave je zapao u zamku prevelike želje da se odmakne od potrošenih priča. Zato udovoljava sve većim zahtjevima publike, koje se konstantno šokira novim pomijeranjem granica kontroverzi, prvenstveno kroz igrane serije vodećih streaming servisa. Stoga je na snazi novo propitivanje moralnih normi i plasiranje nekih novih uglova gledanja na stare likove. U “Jokeru” smo vidjeli da kod publike funkcioniraju narcističke tendencije lika i njegovi pokušaji da zadobije slavu među masama tako što će se surovo osvetiti za traumu iz djetinjstva.

Antiheroizam je nova crna, rekli bismo želeći se držati modne terminologije.