Tužna sudbina sarajevskih kina: Od 12 prijeratnih kultnih okupljališta danas postoje tek četiri
Bh. reditelj Pjer Žalica priča nam kako je u njegovo vrijeme odlazak u kino bio prvorazredni kulturni i socijalni događaj.
"Sjećam se da su se ljudi lijepo oblačili kada se ide u kino. Ne baš kao za pozorište, ali ne ni kao za kafane. I mene je tako jednom mama fino obukla i otišli smo da gledamo film 'Lunjo i Maza', Disneyev film o dvoje zaljubljenih cuka. Ta projekcija mi je promijenila život. Ne sjećam se koje je bilo kino jer sam bio baš mali, ali mislim da je bilo kino Patrizan, divno kino čiji je interijer kitnjastom uzvišenošću pomalo podsjećao na pozorišnu dvoranu", prisjetio se Pjer dodajući kako je od tog dana kino postala važna potreba u njegovom životu.
Njegov kolega Srđan Vuletić ne sjeća se svog prvog odlaska u kino i pretpostavlja da su ga vodili roditelji ali ističe da je volio ići u kina i da ta ljubav traje i danas.
"Moja nostalgija nije vezana za kina kao za objekte već za društvo koje je prepoznavalo kulturu kao važan dio svog tkiva i koje je smatralo da kina ne trebaju biti skučena na uži centar grada pa je tako svako naselje, gradić pa čak i selo imalo svoje kino", rekao je Srđan.
Pjer je, prisjeća se, išao u sva kina - od modernog Dubrovnika do, u vremenu izgubljenog, Igmana na Ilidži.
"Volio sam Teslu jer je mala, Kumrovec jer je širok, Alipašinu ulicu jer je u nizu imala kina: Radnik, Sutjeska, Prvi maj, Đuro Đaković i, naravno, Kinoteku. Ali nisu samo kina bitna. Bitan je i repertoar jer u ono vrijeme mogli ste pogledati ogromnu jugoslovensku produkciju, recentne holivudske hitove, ali i filmove iz Italije, Meksika, Irana, Francuske, Gruzije, Indije, Turske... u redovnom repertoaru, pred punim gledalištem. Danas više nije tako", kaže Pjer.
Sarajevo danas ima četiri kino dvorane
Napredak tehnologije i moderan način života donio je promjene i u ovoj sferi. Da gledanje filma u kinu ne predstavlja doživljaj kakav je predstavljao prije četrdesetak godina potvrđuje i činjenica da glavni grad BiH danas ima samo četiri kino dvorane. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo ih je tri puta više.
Prvo kino u Sarajevu sagradio je građevinski poduzetnik Albert Metz 1912. godine u Mis Irbinoj ulici. Kino Apolo imalo je 410 mjesta i smatrano je jednim od najljepših kina u Evropi. Za vrijeme Jugoslavije prikazivalo je partizanske filmove zbog čega je preimenovano u kino Partizan. 2014. godine zgrada kino Apola proglašena je nacionalnim spomenkom, a ovo kino danas nije u funkciji.
Godinu poslije, predstavom-filmom "Stradanje Pompeja" uz muziciranje orkestra, otvoreno je kino Romanija koje je kasnije preimenovano u kino Imperijal. Smješteno je u zgradi Hrvatskog kulturnog društva Napredak koja je također proglašena nacionalnim spomenikom, a bez obzira na atraktivnu lokaciju ni kino Imperijal danas nije u funkciji.
- godine Sarajevo je dobilo Kinoteku. Njen arhivski dio je od 1978. godine djelovao u okviru Arhiva BiH, a Zakonom o Kinoteci iz 1994. godine su arhivska,istraživačka i prikazivačka djelatnost Kinoteke BiH integrisane u jednu instituciju.
Iako je Kinoteka BiH jedna od sedam institucija kulture od državnog značaja njen pravni status, kao ni redovan izvor finansiranja, još uvijek nisu riješeni. Kada uđete u zgradu Kinoteke BiH, smještenu u Alipašinoj ulici, osjetit ćete vlagu, buđ i plijesan. U takvim neuslovima radnici ove javne ustanove ulažu nadljudske napore da sačuvaju originalnih 40 prvih igranih, dokumentarnih i kratkih filmova nastalih u BiH, plakate, sinopsise, scenarije, knjige snimanja, kataloge, programe, afiše, filmske kopije za prikazivanje domaćih i stranih filmova.
Prekoputa Kinoteke BiH nekada je bilo smješteno kino Radnik na čijem se mjestu danas nalazi prodavnica kozmetike, a u blizini ove veoma važne institucije nalazi se i nekadašnje kino Sutjeska koje je početkom šezdesetih godina bilo neizostavan dio kulturnog života grada.
Iznad zgrade Kinoteke BiH nalazilo se kino Prvi maj koje je zbog pristupačnih cijena i vesterna bilo najpopularnije među omladinom. Nakon rata preimenovano je u Kino Bosna, a posljednjih godina postalo je kultno okupljalište mladih. U prostoru nekadašnjeg Kina Prvi maj tek ponekad se puštaju filmovi, a sve više organiziraju različiti umjetnički projekti, izložbe, svirke i performansi.
U historiji Sarajeva je i kino Tesla koje je prikazivalo ljubavne filmove, a koje je 2011. transformisano u Kriterion, prvo Art House kino u BiH. Na mjestu današnjeg Bosanskog kulturnog centra nekada se nalazio Radnički univerzitet Đuro Đaković, među rajom popularan kao Templ, u koji su išli ljubitelji akcionih filmova. Festivalske projekcije puštane su u kinu Dubrovnik na čijem mjestu je danas multipleks Cinema CIty.
U Sarajevu su postojali i Kino Arena Novo Sarajevo koje se nalazilo u blizini Zavoda zdravstvenog osiguranja KS, Kino Kumrovec na čijem mjestu je nakon rata izgrađen neboder, te kino Igman koje je općina Ilidža ove godine ponovo pokrenula.
Danas Sarajlije, osim u multipleksu Cinema City, filmove mogu pogledati u kinu Meeting Point, Kriterionu, kino sali Općine Novi Grad i MMC Ilidža. Prostori nekadašnjih kina tek podsjećaju na neko drugo vrijeme, a te institucije žive još samo u sjećanjima nostalgičnih građana.
Kako su Barbarez i Džeko glasali u izboru najboljeg igrača svijeta: Selektor je iznenadio
