Premijerno na SFF-u
357

Variety: Novim filmom "Balada" bh. rediteljica Aida Begić ostavila ratne teme iza sebe

N. C.
Bh. redateljica Aida Begić
Bh. redateljica Aida Begić
U potrazi za sredstvima i partnerima u postprodukciji, film Aide Begic pod nazivom "Balada" sprema se za svoje prvo prikazivanje na Sarajevo Film Festivalu i to u sklopu programa CineLink Work in progress, u među vremenu, bh. rediteljica govorila je za Variety.

Uz koproducente ovog filma, Adisa Dapo iz FilmHousea Sarajevo te Francois D’Artemare, film se sprema za veliko prikazivanje, pod palicom rediteljice koja često govori o socijalnim problemima.

"Moja prva tri filma bila su o posljedicama rata, a sada sam odlučila govoriti o nečem drugom. Bila sam umorna", kaže redateljica, čiji je debitantski film "Snijeg" osvojio glavnu nagradu kritičara u Cannesu, a čiji je drugi film "Djeca Sarajeva", nagrađena posebnim odlikovanjem žirija u Cannesu.

"Ako mi je teško gledati jedan ozbiljan film za drugim, kako mogu očekivati, recimo, da moja tetka ode u kino i zaista uživa? U BiH prisiljavamo ljude da gledaju svoje živote na ekranu. Međutim, ovaj film je smiješan i lagan, i jako sam ponosna na to", dodaje ona.

Njena glavna junakinja Meri vraća se u dom iz djetinjstva nakon što joj je brak sa Hasanom propao. Život s majkom nije lak, ali Meri pronalazi izlaz te se odlučuje prijaviti na audiciju za ulogu u filmu koji će se snimati u njenom susjedstvu.

"Ona nije vaša tipična heroina. Pokušala sam pokazati ženu koja nije baš jaka - zbunjena je. Međutim, kad se nađete u nevolji, u redu je ako ne možete odmah riješiti stvari ili ste još uvijek zaljubljeni u muškarca koji ne želi više živjeti s vama. U redu je osjećati se izgubljeno. Ovi likovi također zaslužuju našu pažnju, iako Meri na kraju svoju slobodu pronalazi u umjetnosti", pojašnjava.

Begić je priznala da gledatelje čeka još jedan obrat, o kojem je inspiraciju pronašla u bosanskim tradicionalnim narodnim baladama, tačnije u "Hasanaginici".

"To nije izravna referenca, ali morao sam dekonstruirati ovaj mit da je najveće postignuće žene patnja i dostojanstvena smrt. Zašto se to toliko cijeni, kada u svakodnevnom životu vidimo toliko boraca? Pokušala sam to sastaviti u savremeni kontekst i ovoga puta majka predlaže da se treba ponovo udati. Mnoge žene dijele to patrijarhalno stanje duha", kazala je.

Šta znači biti slobodna, kao žena, ali i kao redateljica, pitanje je koje je i Begić postavljala sebi. Odlučna je ovog puta tražiti nova rješenja, ali igrati i po pravilima i očekivanjima industrije.

"Osjećala sam se tako zarobljeno, odlazeći na sve te festivale, shvatila sam da zapravo nisam slobodna. U našoj industriji ljudi ne znaju recept, ali se ponašaju kao da znaju. Nisam htjela nikoga slušati dok sam snimala 'Baladu' zato je to vrlo nezavisan, niskobudžetni film", kaže ona.

Bh. rediteljica dotakla se i snimanja u pandemije te ga opisala kao nešto što je njoj i njenoj ekipi donijelo nešto potpuno novo.

"Zaista mi je trebalo ovakvo iskustvo. Ako pogledate evropsku arthouse scenu, uvijek se borimo protiv onoga što nazivamo ‘američkim’ rješenjima, pa ne daj Bože da dođe do flashback ili sretnog kraja. Međutim, onda se i mi počnemo ponavljati. Htjela sam istražiti slobodu svog lika i svoju slobodu kao redatelja, i, svakako i koristiti sve te elemente filmskog jezika kojih se toliko bojimo. Sva ova pitanja koja sam sebi postavljao toliko dugo? Ona su sada dio filma", zaključila je.