Vedrana Božinović: U našoj zemlji se tako malo snima da je svako snimanje mali praznik

Film govori o porodici koja se spletkama i prevarama bori za nasljedstvo, a upravo su ovakve prilike veoma česte u našem društvu.

"Uvijek mislim da se publika brani smijehom. Smijemo se tamo nekim ljudima koji su pohlepni, glupi, nespretni, zli… Tako se lako zaboravi da smo svi mi u određenim okolnostima upravo ti 'tamo neki ljudi'", objasnila je.

U filmu glavnu ulogu tumači Mira Banjac koja je na snimanju ovog filma napunila 90 godina. Budući da, kako kaže, pripada generaciji koja još uvijek čeka da vidi da li je preživjela rat, vjeruje kako će malo ko od njih dočekati te godine, ali da, ukoliko bude te sreće, bavit će se glumom i tada.

Vedrana nam je kazala kako je kritika njenih prijatelja na film "Koncentriši se, baba" bila veoma pozitivna, ali da bi ona više voljela da je film odgledala u mraku s publikom kako bi utiske mogla čuti iz prve ruke. Nažalost, zbog pandemije koronavirusa to je bilo nemoguće.

Nedostaje joj pozorište i "normalan" život

Naime, osim što se i Sarajevo Film Festival zbog mjera sigurnosti morao održati online, pandemija koronavirusa negativno se odrazila i na cjelokupnu glumačku scenu.

"Uz poneki incident, pozorišta u svijetu nema već mjesecima. Želim vjerovati da ljudima nedostaje. Nama, koji od njega živimo i koji ga živimo nedostaje sasvim sigurno. Pozorište nisu samo ljudi koje publika vidi, nego cijela nevidljiva armija koja je sada ostala bez posla i primanja. Kao zajednica smo se trudili da pomognemo jedni drugima, ali je budućnost svih nas neizvjesna. Boli činjenica da ni u jednom planu saniranja štete koja je nastala pandemijom niko nikada nije spomenuo kulturu. Mi smo prvi na udaru svih kriza i posljednji koji osjete poboljšanje. Sa strahom mislim o sljedećoj pozorišnoj sezoni. I vjerujem u to da je društvo bez kulture izgubljeno", objasnila je Božinović.

Dodala je da joj je Sarajevo Film Festival falio u standardnom formatu jer joj, kako kaže, fali normalan život, pa se pita kako će "normalan život" uopće izgledati u budućnosti i sa čim ćemo sve morati naučiti da živimo.

"Proteklih šest mjeseci, koliko traje borba s pandemijom koronavirusa, provodim u borbi sama sa sobom. Najviše mi je nedostajalo da radim, ali to se sve može trpjeti. Majka sam, kćerka, unuka, sestra, tetka, partnerka – dakle mnogo je života za koje brinem i ljudi o kojima sam neprekidno mislila. Izjedao me je teror pozitivnosti na društvenim mrežama. Pitala sam se kako žive ljudi koji ne mogu prisustvovati posljednjem ispraćaju nekog bliskog, ne mogu sjediti pored onog koga vole u bolnici i biti tu u posljednjim trenucima, mislila sam o ljudima koji ostaju bez sredstava za život, bez života... Pitala se da li ćemo aplaudirati s balkona i kada se isprazne frižideri, svjedočila krađama i zaradama na nečijoj muci, ali u isto vrijeme imala zadatak da budem pozitivna, mirna, sabrana i sačuvam duševno zdravlje svoje djece koja su, kao i sva, dva i po mjeseca bila apsolutno zatvorena u stanu. I još uvijek je slično, jer se zapravo malo toga promijenilo. Osim što prolazi ljeto. Koje je, ako ništa drugo, barem svijetlo", kazala je Božinović i dodala kako je teško imati bilo kakve planove.

"Život je na čekanju pa su onda i poslovi na čekanju. Trebala sam raditi mnogo, ali ne kaže se uzalud – čovjek snuje, a Bog određuje."