Videoteke kao "izumrla vrsta": Sjećate li se videokaseta i podizanja filmova?
U BiH trenutno postoji izuzetno mali broj videoteka, a mnoge od njih su zatvorenog tipa, "za raju", dok se one u Sarajevu najvjerovatnije mogu izbrojati na prste jedne ruke. Ekipa portala Klix.ba pronašla je jednu još uvijek aktivnu na području sarajevskog naselja Grbavica, dok je potraga za ostalima završila bezuspješno.
Na mjestima na kojima su se prije nekoliko godina nalazile neke od poznatijih videoteka u gradu danas se nalaze prodavnice, pekare, apoteke, kafići...
Najviše su se gledale akcije, a djevojke uzimale horore
Mirsad Hafizović iz Kaknja za sebe kaže kako je jedan od najstarijih videotekara u BiH, po godinama i stažu, a ovim se poslom bavio duže od 20 godina. Danas je u penziji, a svoju je videoteku zatvorio 2013. godine.
Smatra kako su za kraj videoteka krivi kablovska televizija, te ponajviše internet.
Videotekarstvom se Hafizović bavio još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, sa prekidima za vrijeme rata. Rodom je iz Teslića, gdje je radio prije rata, a 1996. godine je otvorio videoteku u Zenici gdje je radio nekoliko godina. Potom se preselio u Kakanj, gdje je držao videoteku punih 14 godina.
U razgovoru za Klix.ba se prisjeća perioda od prije rata. Kaže kako je najljepši period bio doba kaseta, koje su se kod nas zadržale oko dvadeset godina.
"Tada nismo imali kablovsku, niti internet, programi na televiziji su bili slabi, pa su ljudi znali u kesama nositi filmove kući", prisjeća se Hafizović.
Kaže kako su se najviše tražili i gledali akcioni filmovi, a posebno interesantnim je smatrao to što je omladina, a posebno djevojke, voljela gledati horore.
"Ulazili bi u videoteku i s vrata tražili: 'Dajte mi što više krvi", prisjeća se Hafizović kroz smijeh.
Videoteke zamijenili kablovska i internet
Videoteke u BiH su bile izuzetno popularne i nakon rata, a sa vremenom uvođenja satelitskih antena, kablovskih kanala i interneta polako su nestajale. Od 2010. godine ih ima jako malo, navodi naš sagovornik.
"Ljudi danas gledaju filmove i igraju igrice putem interneta, tako da ne osjećaju potrebu da daju marku ili dvije da iznajmljivanje filma kad svaki mogu skinuti sa interneta i ne moraju hodati", kaže Hafizović za Klix.ba.
Mišljenja je kako inspekcije nisu ni imale potrebu za zatvaranjem videoteka koje su imale problema s autorskim pravima, budući da su se one same zatvarale zbog nemogućnosti zarade. Iz tog se razloga svake godine ukidalo po nekoliko videoteka, filmovi su se rasprodavali, vlasnici su tražili nova zanimanja itd.
"Svake se godine smanjivao broj mušterija. Dok sam hodao gradom, viđao sam svoje bivše mušterije i ljude koji mi više nisu članovi. Svaki mjesec se moglo vidjeti koliko posao opada. Kad prođem kroz bilo koji grad i vidim prašnjave izloge videoteka, scena me podsjeti na filmove o Divljem zapadu", govori Hafizović.
Dodaje kako mu nedostaje ovaj posao.
"Dosad sam najmanje deset puta sanjao videoteku. Uvijek sanjam kako ću iznova početi raditi, ostane ta želja u čovjeku... Kad se prisjećam stvari i gledam iz ove tačke gledišta, imam osjećaj kao da je to bilo u nekom drugom vijeku."
Danas su stvari izgubile na vrijednosti
Naš sagovornik kaže kako je volio da gleda sve filmske žanrove, osim horora. Najdraži su mu bili avanturistički filmovi i stari westerni, a u sjećanju su mu ostala tri filma sa najviše osvojenih Oscara, Titanic, Ben Hur iz 1959. godine, te Gospodar prstenova.
U svojoj videoteci je držao filmove i videoigre, a njegova je kolekcija brojala oko 5.000 filmova, da bi se na kraju svela na 1.000 filmova. Filmove je prije dvije godine rasprodao na pijaci ispod cijene.
"Kad gledate unazad 25, 30 godina, kad se još nisu bile pojavile videoteke, kad smo na TV-u imali samo nekoliko crno-bijelih kanala, vrhunac je bio otići gledati film u kinu. I nije bilo bitno koji film je u pitanju - indijski, turski, western, akcija, ljubavni, komedija... kino je uvijek bilo puno jer je to bila najbolja zabava. Vrhunac je bio otići sa djevojkom u kino ili u gradsku kafanu...", prisjeća se naš sagovornik i dodaje kako nam je internet promijenio živote, a nažalost donekle i uništio.
"Danas imamo previše informacija, stvari su izgubile na vrijednosti. Vremenom se popuni glava sa svačim. Sjećam se više stvari iz djetinjstva i mladosti nego iz neposredne prošlosti. Sad mi se dešava da na Filmoviziji ili nekom od sličnih kanala pogledam neki noviji film i za nekoliko dana već nisam načisto jesam li gledao taj film ili nisam. Danas gledamo previše filmova, a i tempo života nam je ubrzan, pa je nekako sve izgubilo svoju vrijednost i smisao", zaključuje naš sagovornik.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
