Videoteke kao simbol prošlosti: Pitali smo Sarajlije sjećaju li se ovih usluga, a one mlađe znaju li šta su
Razvoj interneta te CD i DVD shopova (čije je vrijeme također prošlo) istovremeno je značio "kraj" za videoteke te su se jedna po jedna zatvarale i gasile. Nove tehnologije ugušile su ovu vrstu usluga, a ono što stariji često znaju pomenuti jeste da mlađe generacije nikad neće spoznati čar pronalaska omiljenog filma u videoteci i njegovo iznajmljivanje.
Ovakve radnje danas je gotovo nemoguće pronaći, a ostalo je samo sjećanje na to "kako je nekad izgledalo".
Videoteke u BiH su bile izuzetno popularne i nakon rata, a sa vremenom uvođenja satelitskih antena, kablovskih kanala i interneta polako su nestajale. Od 2010. godine do danas su u potpunosti nestale.
Zanimljivo je da je u susjedstvu jedna videoteka "preživjela". Naime, radi se o videoteci Pauk koja i dalje opstaje u vremenu interneta i društvenih mreža. Često je zovu videotekom s dušom jer i dalje simbolizira duh jednog vremena.
S tim u vezi, pitali smo Sarajlije da nam opišu sjećaju li se videoteka, koliko često su ih posjećivali te šta misle o novim tehnologijama.
"To je bio poseban događaj, kada idete u videoteku da odaberete neki film da gledate. Ne mogu se sjetiti koliko često, sve je zavisilo. Najviše se sjećam nekog prijeratnog perioda kad sam bio dijete - to je bilo malo rjeđe, ali je bilo posebno", kazao nam je jedan od sagovornika.
Jedna od anketiranih kazala je da je išla često i to ciljano da bi uzela neke filmove koje nije stigla pogledati u kinima.
"Sad je to već drugačije, s obzirom na naše operatere gdje imate toliko filmova da nema potrebe istraživati negdje drugo", dodala je.
Među onim mlađim koje smo sreli - znali su šta su videoteke, a ideju "povratka" u ovo vrijeme i život bez interneta jedan mladić nam je kazao da bi to vjerovatno bilo dobro te da bi filmovi bili način za druženje s prijateljima kroz zajedničko gledanje.
Videoteka je ljudima bila razonoda i "prozor u svijet filma"
Mirsada Ćerić zajedno sa svojim suprugom bila je vlasnica videoteke "MM" tokom '80-ih godina te je u razgovoru za Klix.ba opisala kako je taj posao izgledao.
"U to vrijeme, suprug i ja smo imali videoteku, a otvorili smo ju uz svoje primarne poslove za našu kćerku kako bi stekla radnu naviku, tada je studirala. Uzevši u obzir da smo imali uslove, unutra smo napravili i videoklub - tu su posjetioci mogli sjediti i gledati filmove - unutra su bile i televizije. U to vrijeme je to bilo prilično napredno. Imali smo znatan broj kaseta", pojašnjava nam na samom početku.
Ističe da su kupovali kasete, a da su se među njima mogli naći originali i brojne kopije.
"Postojali su pirati, kopije, ali i originali. Morali smo pregledati film i stavljali kratki sadržaj na kasetu. Bilo je i akcije i trilera i komedije pa čak i filmova za odrasle. Međutim, na nekoj normalnoj razini. Videoteka je bila bitan dio ljudskih života", kaže nam Mirsada.
Prisjećajući se cijene rekla je da je iznos bio ekvivalentan 1 KM, a da je rok za vraćanje bio maksimalno mjesec dana.
"Išlo se i na adrese i tražili su se oni koji nisu vraćali. Bilo je onih koji su kvarili utisak. Dešavalo se da ljudi zaborave vratiti kasete, postojale su i neke kazne. Odrasli su bili jako zainteresovani jer je na TV-u bio puno gori program u odnosu na danas. Rezime svega je da je tada sve bilo interesantnije", pojašnjava u nastavku.
Videoteka gospođe Mirsade nalazila se na području Općine Novi Grad u Sarajevu te je govorila da su njene kolege iz drugih krajeva grada dolazile kako bi posudili film, pritom trošeći puno više na benzin za koji kaže da je u tom periodu bio skuplji.
Otkrila je da je s početkom rata videoteka zatvorena, a da ih je prodala ispod cijene kako bi mogla platiti kartu da bi posjetila kćerku u Njemačkoj. Na kraju se osvrnula na nove tehnologije.
"S jedne strane, ja jesam starija generacija, imam 72 godine, nema sadržaja na koji smo naučili. Služim se potpuno internetom, ali stvar je u tome kako ga omladina koristi i generalno za šta se sve danas koristi", zaključuje Ćerić.
