Brod za put oko svijeta
277

Zašto je Jasmila Žbanić već dobila "Oscara": Priča bijelih nišana

Semir Hambo
Foto: Imrana Kapetanović
Foto: Imrana Kapetanović
Bez obzira na ishod koji su zvijezde zapisale i koji će izroditi noć sa nedjelje na ponedjeljak u Los Angelesu, rediteljica Jasmila Žbanić je već kreirala sjaj i uspjeh iako to ne bude zlatni kipić. Film "Quo vadis, Aida?" je Oscar sam za sebe jer je jednu važnu temu izdigao visoko.

Filmski stručnjaci vjeruju da je glavni favorit za Oscara u kategoriji za najbolji strani film danska priča o četiri prijatelja koji u bijegu od anksioznosti utjehu traže kroz izazov konstantnog opijanja. Važna tema za čovjeka koji se bori sa savremenim životnim izazovima. U ukuse u umjetnosti se ne zadire, ali umjetnost s pravom često zadire u važna polja koja naše živote, naše smrti, radosti i tuge višestruko prožimaju.

Upravo je Jasmila Žbanić stala ispred jedne velike teme i istine koja se mora braniti najglasnije i najtiše. Ta tišina obuzima kada stanete u podnožju doline u Potočarima kod Srebrenice, gdje leži sva suština. Nigdje tišina nije glasnija kao kada pogled prelazi hiljade bijelih nišana koji nose priču o jednom zlu koje neki negiraju, nose priču o budućnosti, o genocidu koji ne smije biti zaboravljen.

Ne ulazeći u suštinu scenarija i ne zanemarujući i neke kritike zbog tog scenarija, izbacivanja pojedinih dijelova koji su sastavni dio knjige na osnovu koje je i nastao scenarij suštinska poruka filma je višedimenzionalna. U godinama iza nas kada se majke koje su izgubile nekoliko sinova, muževe, braću i ostale članove porodice suočavaju sa sistemskim negiranjem presude jednoh međunarodnog suda da su najmilije izgubili u genocidu. U godinama iza nas, ali i vremenu u kojem živimo kada preživjele žrtve bivaju diskirminisane, ponižavane, zastrašivane i kada im se uskraćuju osnovna prava važno je odgovoriti dostojanstveno.

A kako dostojanstvenije nego katarzičnom pričom koja odlazi u svijet. I taj svijet, koji je vjerovatno davno zaboravio na tamo neku Bosnu, na tamo neki rat i tamo neku Srebrenicu. U svijet kojem je filmska priča o anksioznim prijateljima koji život pokušavaju razdrmati alkoholom mnogo važnija od davno zaboravljenog rata u BiH.

U takvim okolnostima svijetom je zaplovila "Aida", filmska priča u kojoj nema ni trunke fikcije i koja govori o vremenu zla i genocidu , najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. A zapisano na filmskoj traci će ostati još dugo, kao svjedok prošlog, ali i sadašnjeg vremena da podsjeća i upozorava, da razdrma sve one kojima je najveći problem kada imaju nekvalitetnu internet vezu. "Quo vadis, Aida?" je tu kao džepni podsjetnik da zlo vreba i da se ne smije podcijeniti više nikada.

Zbog svega toga je ostvarenje Jasmile Žbanić, priča koja ne podstiče na mržnju već na pokajanje i mir Oscar sam za sebe. Zbog toga su bijeli nišani Potočara priča koja će mnoge širom svijeta razbuditi, bez obzira šta donese noć u Los Angelesu.