"Zetra project" Danijela Viševića: Na tragu jednog rata koji niko nije želio
Na projektu radi već pola godine, a motivaciju je dobio gledajući Yutelov koncert za mir koji je u dvorani Zetra u Sarajevu održan 28. jula 1991. godine.
Preko Facebook stranice "Zetra project" odlučio je potražiti ljude koji su bili na tom koncertu kako bi mogli ispričati priču o velikom Pokretu za mir u bivšoj Jugoslaviji.
"Dokumentarac je o ljudima koji su bili na koncertu i koji su se zalagali za mir. Da bismo došli do realizacije filma moramo proći prvu fazu prikupljanja tih priča koja počinje 28. juna, mjesec prije godišnjice Yutelovog koncerta za mir u sarajevskoj Zetri. Pozivamo ljude da nam se jave i ispričaju svoja sjećanja na koncert, kako su se zalagali za mir i kakve poruke danas imaju. Dosta ljudi nam se javilo na Facebook stranicu 'Zetra project', tako da možemo zaključiti da je njihova poruka snažna. Oni kažu da ih današnje stanje u Evropi podsjeća na period rata u Bosni i Hercegovini. U suštini je najbitniji razlog projekta, sjetiti se da je postojao taj pokret i ljudi koji nisu željeli rat u BiH", rekao je za Klix.ba Višević.
Tokom ovosedmične posjete Sarajevu Danijel je prvi put ušao u Zetru i ističe da je teško zamisliti šta se sve dešavalo ovdje. Kaže da je na YouTubeu našao snimak koncerta Pokreta za mir i gledao ga dva i po sata - cijeli snimak. Sve vrijeme je osjećao duboke emocije i snažnu energiju, kao da je bio prisutan na koncertu.
"Sada dok ovo pričam, naježim se. O Pokretu za mir nisam znao ništa, ni da je uopće postojao. O njemu se mnogo više zna u Njemačkoj, nego na Balkanu, a imao je veoma snažnu poruku. Prvo sam pet godina radio na romanu o raspadu Jugoslavije, a onda sam naišao na videosnimak koncerta. Na Zapadu se misli da su Balkanci krvoločni primitivci koji su jedva dočekali Titovu smrt da bi se mogli poubijati. Znam da možda zvuči kao da pretjerujem, ali je istina potpuno suprotna - ljudi su se htjeli borili protiv prokletog rata", kaže Danijel.
Bez politike u dokumentarnom filmu
Na pitanje da li se ljudi danas sjećaju koncerta i Pokreta za mir i žele li evocirati uspomene, ističe da je potpuno apolitičan i da u svom filmu ne želi primjese politike.
"Ne želim biti dio političke scene Njemačke i Balkana, jer nisam 'vješt' današnjim dešavanjima u tom smislu. Vjerujem da Pokret za mir nije bio uzaludan, kao ni da njegove poruke danas neće biti uzaludne. Mislim da će Pokret za mir biti uzalud samo ako ga zaboravimo, a mnogo je bitno da to ne učinimo. Svi govore kako na ovim prostorima nema suživota, a ja svaki dan gledan kako Srbi, Hrvati i Bošnjaci žive zajedno i dišu kao jedno", ispričao je Višević.
Dokumentarni film se sastoji od četiri faze, a prva faza je Crowdsourcing - "Zetra project". Njen rezultat će biti prikazan 28. juna, kada će učesnici ovog filma početi pozivati ljude koji su bili na Yutelovom koncertu da se jave i ispričaju svoju priču o zalaganju za mir, kako su doživjeli koncert u Zetri i koja su njihova sjećanja.
Svi koji koji su bili na koncertu u Zetri mogu se javiti, ispričati svoju priču kako su se zalagali za mir i kako su doživjeli koncert u Zetri, Mogu se javiti preko e-maila [email protected] ili preko Facebook stranice koja već ima veliki broj ljudi. Od 28. juna bit će aktivna i web stranica preko koje će biti moguće uploadovati slike i videosnimke te na kojoj će svako moći ispričati svoju priču.
Djetinjstvo i odrastanje u Njemačkoj
"Dugo nisam shvatao i nisam htio prihvatiti da je rat snažno utjecao na moj život. I da to još uvijek čini iako njime nisam bio direktno pogođen, a još manje sam u njemu učestvovao. Žrtve su bile sto hiljada mrtvih, milioni izbjeglica, silovane žene, prolaznici koji su bježali pred mecima na sarajevskoj Aleji snajpera, izgladnjeli čovjek iza žice zatvoreničkog logora. Ipak mi postaje sve jasnije, pogotovo sada, u vremenu u kojemu se ratuje tako puno kako odavno nije, da je ovaj rat bio ključni doživljaj moje mladosti. Kada je rat počeo, išao sam u školu u Frankfurtu na Majni. Imao sam 14 godina, slušao Guns'N'Rosese, Die Ärzte i Nirvanu, nosio fiksni aparatić za zube i bio zaljubljen u Ninu iz razreda. Svake srijede popodne imao sam jednoiposatnu nastavu maternjeg jezika. Sjedio sam pored svoga prijatelja Branka i učili smo da su partizani svojim neprijateljima pucali samo pred noge, da je JNA treća najjača vojska u Evropi i da su Olimpijske igre u Sarajevu bile najuspješnije svih vremena. Zajedno smo učili srpskohrvatski, ispisivali smo riječi latinicom i ćirilicom i često crtali zastavu Jugoslavije i njenih šest republika s puno crvenih zvijezda petokraka. Jednoga dana nas je gospođa Bošković, naša učiteljica, razdvojila. Više nismo bili Jugoslaveni nego Srbi i Hrvati - Branko je na lijevoj strani učionice sada sve pisao ćirilicom, a ja na desnoj strani latinicom", priča nam Danijel.
Dodaje kako su njegovi roditelji počeli gledati vijesti, slušati hrvatski radio i telefonirati s rodbinom.
"Ponekad bi moja mama znala zaplakati kada bi zazvonio telefon. Imala je desetero braće i sestara, moj otac petero. Većina ih je živjela u Hrvatskoj i Bosni. Nekoliko članova moje porodice je otišlo u rat. Dio moje rodbine je morao pobjeći iz svog doma, neko vrijeme su živjeli i kod nas u Frankfurtu. Sve u svemu smo, međutim, imali veliku sreću da niko iz naše obitelji nije poginuo. Nekoliko sedmica kasnije sam sa svojim roditeljima na hrvatskom radiju čuo da su se Srbi naoružali da bi porobili Hrvate. Ovaj rat još nije završen, iako je oružje zamuknulo", zaključuje novinar Višević za Klix.ba.
Charlize Theron se pridružuje glumačkoj postavi novog filma Christophera Nolana
