Fotografija Eldara Nurkovića završila je na naslovnici WHO-a: Ispričao nam je i kako je nastala
Veliki je to, kaže nam u razgovoru za Klix.ba, kompliment za njega i otkriva kako je nastala fotografija koja je za kratko vrijeme oduševila svijet.
"Naravno da nisam očekivao da Svjetska zdravstvena organizacija uzme moju fotografiju za svoju kampanju. U ovo teško vrijeme drago mi je da mogu dati svoj doprinos u ovoj globalnoj borbi s pandemijom. Ova fotografija je već viralna i koriste je brojne svjetske organizacije, ali WHO je razlog da to podijelim sa svima. Ne može se opisati riječima", govori Nurković.
Fotografija na naslovnici za WHO nastala je, kaže nam, prije nekih dvadesetak dana za vrijeme najveće ekspanzije pandemije koronavirusa.
"Mojoj djevojci se nakon cjelodnevnog nošenja maske, ista urezala u lice napravivši vidljive tragove nošenja. Ona je bila, kao i svi ljudi, uplašena i zabrinuta za naše zdravlje i nekako sam uspio trajno zapisati sav taj strah u njenim očima i emocije vezane za ovu globalnu pošast. Činjenica da je WHO izabrala baš moju fotografiju mi mnogo znači. Uspio sam poslati, nadam se, globalnu poruku koristeći medij fotografije u trenuto veoma teškoj svjetskoj situaciji, tako da moje umjetničko djelovanje ima neki smisao", pojašnjava bh. fotograf.
Fotografijom se, kaže nam, bavi čitav život, profesionalno posljednjih deset godina.
"I ne sjećam se svoje prve fotografije koja mi je donijela uspjeh, ali se sjećam 2012.godine, kada su moje fotografije na Flickr platformi primjećene kod najvećeg novinskog servisa Getty Images, koji su mi tada ponudili ugovor o saradnji koji i danas traje", prisjeća se.
Tada je, dodaje, ozbiljnije shvatio da posjeduje talent za fotografiju. Njegove uspjehe danas je teško nabrojati...
"Okušao sam se u svim sferama fotografije i kinematografije. Autor sam brojnih naslovnica naših najeminentnijih magazina, dugo sam radio kao direktor fotografije na MTV Adria, kao i N1 televiziji. Napominjem da je E2 studio koji je moj projekt 'kriv' za neke spektakularne fotografije vjenčanja na nekim od najljepših evropskih destinacija. Pred sami početak ove nesretne pandemije, u Hrvatskoj sam napravio nesvakidašnje fotografije mladenaca koji su visili sa vrha litice i te fotografije su objavili svi mediji u toj zemlji", govori Nurković te dodaje da i dalje, svaki dan traži izazov i pokušava da reinventira sebe i svoj pristup ovoj disciplini.
Kada ga pitaju za njegovu najdražu fotografiju, kaže nam da ga ljudi stavljaju pred vrlo težak zadatak.
"Bilo ih je zaista dosta. Naprimjer, cijelo moje putovanje u Indiju je priča koja je donekle promijenila moj život i percepciju istog, kao i fotografije koje sam napravio tamo. Ne bih više nabrajao egzotične destinacije na kojima sam bio, osim jedne fotografije koja se izdvaja, a to je fotografija Aurore Borealis koju sam napravio na Islandu u jako teškim vremenskim uslovima i na kojoj se nalazimo moja djevojka Hana i ja i zvijezda padalica. Hana se također nalazi na ovoj fotografiji za WHO, pa se može lako zaključiti da mi je inspiracija u poslu", priznaje Nurković.
Najveća nagrada za njegov rad je to što svojim fotografijama prenosi neku poruku, što ljude čini sretnim.
"Nagrada mi je i to što sam stekao neka doživotna prijateljstva širom planete. Ipak, najveći kompliment u životu sam dobio od osobe koja se zove Amna Alispahić, moja prijateljica još iz dana Treće gimnazije, koja je potpuno slijepa. Čitajući opise mojih fotografija, za koje mi mnogi kažu da su interesantni kao i same fotografije, rekla je da ona moje fotografije vidi. Teško da možete dobiti bolji kompliment od toga", iskren je Nurković.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
