Admir Delić, autor priče o bosanskom nindži: Priče iz autobusa i taksija sam pretočio u stripove
Iza Delića je bogat ilustratorski rad, u kojem se izdvaja strip "Prešli su" o genocidu u Srebrenici, koji je nacrtao dva puta, različitim stilovima za prvo i drugo izdanje. Dizajnirao je i kompletano jubilarno izdanje albuma "Reexperience" tuzlanskog repera Frenkieja.
Ljubav prema stripu kod Delića se javila još u dječačkim danima. Bio je mališan kojem su otac, tetka i dajidža kupovali prve stripove, poput Zagora, Kita Telera i njemu omiljenog Mister Noa uz Mikijev zabavnik. A ljubav prema crtanju je poprilično zakasnila, s obzirom na to da je počeo crtati sa skoro 26 godina.
"Počeo sam učiti osnove, pokušati razumjeti perspektivu i tijelo u pokretu. Isprva je to bio hobi, da imam nešto kad dođem kući, da se odmorim. Ali, crtanje i nije odmor, nego vježbanje živaca, možeš li nešto nacrtati, završiti u roku ili baciti kroz prozor i reći nije ovo za mene. Odabrao sam ovo prvo, vjerovatno zbog toga što imam potajnu želju da nekada nacrtam jednu epizodu Batmana, mog omiljenog junaka, no tek sad zapravo mislim da znam crtati", kaže Delić u razgovoru za Klix.ba.
Radovi u virtuelnoj kući
Njegov rad se bazira na digitalnom crtanju i većinom je okrenut ka webu, gdje i objavljuje svoje stripove, na izlogu svoje virtuelne kuće – Stickbook.
"Zajedno sa svojim prijateljem Ademirom pokrenuo sam stranicu stickbook.net, gdje pišem svoje priče iz taksija, objavljujem svoje mini stripove i ilustracije koje sam radio za druge ljude. Polako smo krenuli, objavljujem kad imam vremena i za sada je odziv dobar, jer sam mislio da to neće niko čitati, ali ljudi iz nekog razloga, dolaze i prate šta radim", dodaje Delić.
Pretežno voli crtati zabavne negativce, ugodno smještene u Tuzlu i njenu okolinu. Kako nam kaže, nastajanje stripa ima svoj proces, a njemu koji to radi iz hobija prilično je lagano.
"Osmislim kratki scenarij, nacrtam grube skice i kad imam vremena tuširam i uobličim u nešto čitljivo. Nije baš kao predizborni plakat ali je oku ugodno. Sam proces za jednu stranicu traje pet do šest sati. Kad se potrudim ide i brže, ali još nisam došao u fazu da se udaram bičem da brže radim, pa ide sporo, ali sigurno. Ipak su mi primarne ilustracije pa se time najviše bavim", dodaje Delić.
Prije 11 godina počeo je s izradom stripa o prvom bosanskom nindži "Ishikawa Seed" koji će s web platforme uskoro biti prenesen i na listove papira.
"Bosanskog nindžu sam počeo raditi u vrijeme kada sam počeo učiti crtati, na nekadašnjem okupljalištu strip crtača iz BiH Stripopeci, koju su pokrenuli Emir Pašanović i Filip Andronik. Nindža je u to doba izlazio u kratkom web formatu s dnevnim avanturama, dok nisam odustao, jer sam mislio da to nije bilo vrijedno i pošteno se prevario. Jer, sad kada pogledam, nindža je imao, pored tih naivnih zabavnih epizoda i svoju 'zvučnu traku', tj. pripadajući soundtrack nastao mojim dosađivanjem našim hip-hoperima na kultnom FmJam forumu. Zbog toga sam ga, 11 godina poslije i oživio, smjestio u Tuzlu, gdje dolazi švercajući se vojnim avionom, prolazi kroz moje Tojšiće i nosi lik mog dobrog prijatelja Esmira, koji je opet radio muziku za nindžin soundtrack kao i za novu epizodu. Ta pjesma je značajna jer ju je radila moja Provincija, hip-hop grupa čiji sam član i kojoj radim covere", ističe Delić.
Inspiraciju za ovaj strip Deliću su nosili filmovi iz '80-ih godina uz koje je odrastao.
"Riječ je o akcionim filmovima s oznojenim muškarcima s crvenim bandanama oko glave, puškama većim od života i mačevima dužim od federalnog budžeta. Nindže, heroji, scene u kojima imate osjećaj da režiser ima posebnog čovjeka s kantom krvi iza kamere, pa mu mahne da nekad zapljusne ionako krvavu scenu, dijalozi koje normalni ljudi inače ne vode, šaržeri s beskonačnim brojem metaka i ljudine koje zaustave strijelu zubima, a katanu golim šakama. Svo to pretjerivanje iz trash filmova, osnova je nastanka nindže, koji je u stripu naivan, ali spreman da učini pravedno djelo. Također, kao klasični stripovski heroj iz '60-ih godina korača putevima između Kalesije i Tuzle, izaziva 'vela havle' na ljudima koji su odavno odustali od svake borbe. Nindža će se na početku susresti sa revolucionarem koji želi podići tunel u Čaklovićima u vazduh i ljudima koji žele da se to završi pa da idu dalje za svojim poslom. Dakle liči na Američkog nindžu, ako se neko sjeća tog filma, s tim da je naš nindža, ovaj bosanski, jači i brži od Michaela Dudikoffa", kaže nam Delić u svom stilu.
Stiže i nindžin djed
Uz strip o prvom bosanskom nindži Delić se dobro zabavlja, a kako nam je rekao, na narednim stranicama uskoro će se pojaviti i njegov djed.
"Kad završim prvu epizodu, slijedi crtanje prve epizode 'Salem Hoesa', horor stripa smještenog u zabačeno selo na obroncima Majevice, gdje se krije artefakt koji će promijeniti svijet i našu zemlju, kako Jugoslaviju tako i BiH. I tu je glavni lik pozajmio lice od mog dobrog prijatelja Mirze Ćatibušića. 'Salem Hoes' će biti opora priča o bosanskim selima, ženama i njihovom položaju u to doba, ali sa malo zabavnog gledanja i pitanja šta bi bilo kad bi mi bili zaista centar svijeta kao što to obično mislimo. Uglavnom, partizani će otići u šumu da potraže, zajedno s američkim plaćenicima, odgovor na pitanje o besmrtnosti i zbog čega je toliko želimo iako je nikad nismo probali pa i ne znamo kakva je. Dakle, jugonostalgija je jaka kao sila u Star Warsu", ističe Delić u svom maniru.
Ovaj bh. ilustrator posebno je postao poznat po prvom bh. stripu o genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine. Strip nosi naziv "Prešli su", nacrtao ga je dva puta, različitim stilovima za prvo i drugo izdanje. Strip je radio po scenariju novinara Samira Karića.
"Stip je zapravo ideja Samira Karića, sjajnog novinara i mog dobro prijatelja. Željeli smo da damo svoj doprinos očuvanju spomena na Srebrenicu i genocidu koji je tamo izvršen nad bespomoćnim ljudima. U taj strip smo uložili sebe, svoje vrijeme i sav talent i znanje koje smo imali pa vjerujem da ima značajnu vrijednost", nastavlja Delić.
Smatra da je strip prilagodljiv, sjajna zabava i još bolji medij za izražavanje.
"Strip je preživio televiziju, preživjeće i internet. Jednostavno, putem interneta možete naći jednostavne sirove kratke stripiće u kojima momci i djevojke slikaju neke njima zabavne situacije. Osim toga tu su i web stripovi, pa možda će nekad u budućnosti sve to biti samo digitalizovano pa ćemo ga umjesto na trafikama više kupovati na online servisima i čitati na našim tabletima, notebookovima ili mobitelima, nego što to danas radimo", kaže Delić za Klix.ba.
BiH ima sjajne strip crtače
Navodi i da BiH ima sjajne strip crtače poput Enisa Čišića, Filipa Andronika, Milorada Vicanovića...
"Po tome je odlična situacija u BiH, jer su to vrsni crtači, majstori svog posla. O njima najbolje govore njihova djela. Relativno skoro je izbačen strip Valter brani Sarajevo Ahmeta Muminovića, legende bh. stripa, a i same stripove možete naći na trafikama. Zagor i Dylan Dog još uvijek su tu. Batmana, mog omiljenog junaka nema, ali ima u knjižarama, pošto ga prevode u Srbiji pa dođe i kod nas", kaže Delić koji rijetko sarađuje s drugim crtačima, jer voli sam raditi.
Delićevi kratki online stripovi su odraz njega, mjesta u kojem živi, odnosno Tojšića.
"Odraz su autobusa broj 13 kojim putujem cijeli život, likova iz taksija, posebno onih ilegalnih koje su već iskorijenili, ali u kojima ste mogli čuti najnevjerovatnije priče, od ukazivanja neke žene na magistralnom putu iza ponoći, do toga da su s pet litara goriva otišli do Sarajeva. Sav taj kolorit, ti mikro svjetovi za koje i ne znamo da postoje zbog slušalica u ušima i muzike koje slušamo, sve to utječe na mene kada povučem olovku i počnem crtati. Zato su u mojim stripovima svi moji prijatelji, od kume Azre do Filija, kolekcionara stripova i zaštitnog znaka Tuzle i sve druge koje sretnem usput", kaže nam na kraju Delić koji se potpisuje i kao autor ilustracija članova Košarkaške reprezentacije BiH.
