Admir Glamočak: Teatar nam je u ratu hranio duh i spašavao mozak, najdraži mi je direktan susret s publikom
"Odrastao sam u okruženju svih sarajevskih pozorišta, pa mi je od djetinjstva bilo ljepše otići u pozorište, gledati probe, igrati kao dijete u nekim predstavama, nego igrati se u parku. Nakon završene osnovne škole, zatim Prve gimnazije uslijedio je moj upis na Akademiju što je bio prvi i jedini izbor", kazao je.
"Teatar se mijenja, kao i svijet u kojem živimo"
Glamočak je bio student prve generacije upisane na Odsjeku za glumu, a tokom studija ostvario je mnoge zapažene uloge. Među njima posebno je upamćena uloga Mustafe Sudžuke u kultnoj predstavi Otvorene scene Obala - "Audicija", kao i predstava "Umri muški" na kojoj je radio s kolegicom Tatjanom Šojić i Senadom Bašićem.
Poznate fraze po kojima je prepoznatljiv na bh. glumačkoj sceni svakodnevno se prepričavaju i donose osmijehe na lica mnogih, a kako pojašnjava Glamočak za Klix.ba teatar se mijenja isto kao što se mijenja i svijet u kojem živimo.
"Odnos prema elementima glume, partnerska igra, sve ono što dobru glumu čini dobrom je nepromjenjivo. Sve to se mora unapređivati radom na sebi i uz to uspjeh je zagarantovan", tvrdi on.
Sarajevska umjetnost živjela je i živi u svim okolnostima
Glamočak je bio jedno od istaknutih glumačkih lica u ratnom periodu kada je sarajevska umjetnost živjela unatoč svim okolnostima. U tom periodu nastala je i predstava "Kosa" koja je izvedena na sceni Kamernog teatra 55, a uslijedila je kao dokaz toga da su građani Sarajeva i tokom najtežih trenutaka u historiji imali potrebu za kulturom. U periodu od 1992. godine do 1995. predstava je odigrana između 30 i 40 puta. Posebno upamćena ostala je video najava premijere ove predstave u kojoj Glamočak govori o bolnosti agresije.
"Ne mogu da živim u ovom zatvoru od grada, u ovom paklu od države, u ovom kupleraju od svijeta. Mrzim ovaj je*eni svijet u kojem djeca, kad iznenada prhne jato golubova, trgnu se prestravljeno jer misle da je osuo rafal. Mrzim podrumski mrak u kome naša djeca rastu kao gljive. Mrzim gorštake koji granatama zasipaju djecu dok beru trešnje", rekao je.
"Teatar je bio ono jedino živo što nije imalo veze sa ratom"
Kako pojašnjava Glamočak, u ratnom periodu i publici i glumcima teatar je bio potpuni bijeg od stvarnosti.
"Tada smo znali dnevno igrati po dvije do tri predstave. To je bilo ono jedino živo što nije imalo direktne veze sa ratom. To nam je hranilo duh i spašavalo mozak. U takvim situacijama čovjek ima dvije opcije, da poludi ili ne poludi. Mi smo izabrali ovu drugu", tvrdi on.
Od "Vize za budućnost", do "Savršenog kruga" ipak opstaje vjernost teatru
Kroz godine svog rada, Glamočak je ostvario mnoge zapažene filmske i serijske uloge, poput "Vize za budućnost", filma "Gori vatra", "Savršeni krug", "Ljeto u zlatnoj dolini", ali ipak u svom djelovanju ostao je vjeran teatru.
"Televizija je moćnija od teatra jer ulazi u svaku kuću. Teatar će živjeti, a direktni kontakt s publikom meni je uvijek draži. Televizija je mašinerija koja radi na svoj, poseban način. Ranije uloge poput onih u seriji 'Viza za budućnost', zatim filmu 'Gori vatra' i kultnoj 'Audiciji' donosi osjećanje kod ljudi koji me sretnu na ulici da se ophode kao da sam im kućni prijatelj. Kroz TV sadržaje praktički 'ulazimo ljudima u kuću'", tvrdi on.
"Teatar je sad i ovdje"
Najveći glumački žar kako tvrdi Glamočak osjeća pri direktnom susretu sa publikom, što je slučaj prilikom izvođenja predstava u Kamernom teatru 55. Jedna od takvih predstava koja godinama privlači brojnu publiku je predstava "Umri muški". Ova predstava danas obilježava 35 godina igranja, a kako tvrdi Glamočak, publika je svake godine sve više voli.
"Komedija nema veliku odgovornost i zadaću kao neki drugi žanrovi. Ona prvenstveno postoji da bi zabavila, nasmijala i razveselila publiku koja dođe. Naravno, za to je potrebno mnogo znanja, radosti, vještina, brzine, preciznosti, partnera koji razumiju kako se igra komedija. Čini mi se da kako je publika reagovala na predstavu "Umri muški" 90.-ih, da tako isto reaguje i danas. Oni koji su se nekada ranije upoznavali na predstavi, sada šalju svoju djecu da pogledaju. U teatru poput Kamernog nije moguće samo 'odraditi posao', već uraditi ga kvalitetno od početka do kraja, cijelim sobom sa mnogo ljubavi i poštovanja prema partnerima sa kojima igramo. Teatar je sad i ovdje", kazao je.
"Mladi glumci su budućnost ovog teatra"
Glamočak je trenutno zaposlen kao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu koja rađa nove generacije mladih glumaca na koje je kako tvrdi, izuzetno ponosan.
"Imamo divne mlade glumce, dosta ih možemo vidjeti u pozorišnim predstavama i mislim da je to budućnost ovog teatra. Oni će godinama i prilikama koje dobijaju postajati sve bolji", poručuje.
Kroz svoju karijeru on je ostvario niz nagrada, ali ipak, najveća nagrada su pozitivne reakcije publike. Za naredni period Glamočak je najavio rad na mjuziklu u Narodnom pozorištu Sarajevo čija će premijera biti održana u septembru ove godine. Kroz dalji rad ovaj bh. glumac tvrdi da ipak ostaje vjeran svojim teatarskim ulogama i unapređivanju rada svojih studenata.
