Aida Begić: Tragam za ljepotom, a ona je upravo u našim divnim, jakim ženama
U intervjuu koji je dala za portal Klix.ba, rediteljica Begić je film opisala kao priču o ljubavi u doba apokalipse.
"Bosna je danas postapokaliptična zemlja, a ja kroz ovaj film pokušavam naći tragove ljubavi i odgovoriti na pitanje kako ta ljubav može opstati u vrijeme svih ovih užasa. Tragam za ljepotom, a mislim da je ta ljepota upravo u ženama", kazala je Begić za Klix.ba.
Mnogo ženskih priča nije ispričano
Ona je dodala kako se godinama bavi ženama u ovoj zemlji jer smatra da dosta ženskih glasova nedostaje, a mnogo ženskih priča nije ispričano.
"To je jedna čarolija, nešto fascinantno što me drži i održava, što mi ne da da pokleknem iako je situacija u kinematografiji katastrofalna i iako su prepreke nevjerovatne. Ja kad vidim te žene, te naše jake, fantastične i divne žene na terenu, one mi daju volju i obavezuju me da ispričam njihove priče", navodi rediteljica i dodaje kako trenutno radi priču o poziciji žene koja je razvedena ili udovica.
"Njihove situacije su jako teške, ova sredina ne prepoznaje i ne prihvata ženu kojoj se dogodila tragedija, ona je gotovo uvijek izložena diskriminaciji. I kad vidim koliko su one lijepe i jake, te odakle crpe snagu uopšte da prežive, ja imam volju da radim i da se čitav svoj život bavim tim damama za koje mislim da su najljepši aspekt i segment ovog prostora u kojem živimo", kaže Begić.
Aida Begić je bila učesnica prve panel diskusije Sarajevo Film Festivala o ravnopravnosti spolova i položaju žene u filmskoj industriji, gdje je govorila o poziciji žene u Bosni i Hercegovini u kinematografiji i uopšte.
Ne moram da se pretvorim u muškarca da bih ostvarila svoje pravo kao žena
"Mi nemamo tradiciju žena u kinematografiji. Njih je bilo vrlo malo, sporadično i onda kad smo se mi pojavile kao neka nova generacija, trebalo je da razbijemo tu neku sliku o tome kakav to reditelj treba biti. Žena uopšte nije dolazila u obzir, postojala je jedna prilično macho profilirana slika o tome šta je to režiser i kakav on treba biti", navela je Aida Begić i dodala kako je ta borba trajala dugo, te kako je ljudima trebalo dosta vremena da se naviknu na to da se žene sasvim legitimno mogu baviti filmskim poslom.
"Nažalost još uvijek nismo došli do te tačke u kojoj je potpuno svejedno da li je funkciju na filmu obavlja žena i stoga je jako bitno da govorimo o tome", poručila je rediteljica.
Begić je Akademiju scenskih umjetnosti upisala sa 17 godina i navodi kako je tad niko nije shvatao ozbiljno, između ostalog i jer je žena.
"Riječ žene nema nikada toliku snagu kao riječ muškarca, pogotovo na našim prostorima. Dug je to put, velika je to borba i ja se nadam da će našim koleginicama koje dolaze nakon Jasmile, mene i nas nekoliko koje smo počele da utiremo put ženskim rediteljicama u BiH, biti lakše", navela je rediteljica i pozvala sve djevojke i mlade žene koje zanima film da se okušaju u ovom poslu i da ne gube nadu.
"Riječ žene nema nikada toliku snagu kao riječ muškarca"
Begić kaže kako žene imaju i dosta prednosti u filmskom poslu, upravo zbog svog senzibiliteta i drugačijeg pristupa radu.
"Radila sam sa jednim francuskim rediteljem koji mi je rekao kako više voli raditi sa rediteljicama nego sa muškarcima zato što one uvijek posao dovedu do kraja. Sama činjenica što se mi stalno morao dokazivati, objašnjavati, opravdavati svoje postojanje možda čini da mi ozbiljnije i studioznije prilazimo stvarima i samim tim kvalitet i rezultat na kraju budu jako dobri", navodi Begić i dodaje kako ne mora da se "pretvori" u nekog muškarca kako bi ostvarila svoje pravo kao žena.
"Ja želim da ostanem žena i da svojim senzibilitetom ustvari radim ovaj posao na najbolji mogući način."
Aida Begić navodi je kako je oduvijek znala da će u toku bavljenja filmskim poslom morati uložiti mnogo više napora nego njene muške kolege, no kako je bila sigurna u to da će, kad ostvari taj rezultat, on najbolje raditi za nju.
A rezultat je tu - četiri njena filma bila su u Cannesu, a od toga su dva nagrađena.
