Kultura
4

Almir Čehajić Batko: Bolje je i umrijeti nego biti rob

Piše: A. Džaferović
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba (Foto: F. K./Klix.ba)
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Potresna intimna ispovijest voditelja i humaniste Almira Čehajića Batka, ispričana u dokumentarnom filmu "Rob", reditelja Pjera Žalice, bez riječi je ostavila publiku u Cinema Cityju gdje je večeras ovo ostvarenje imalo svoju svjetsku premijeru.

"Rob" je film o Batkovoj borbi za život kćerke Edne koja je 1998. godine rođena sa teškom srčanom manom. Jedina šansa za njen spas je bila operacija u nekoj renomiranoj klinici u inozemstvu. Nakon te spoznaje, Batko kreće u "lov" na potrebni novac, uspijeva ga nabaviti, odvodi kćerku u Beč na operaciju, no ona, nažalost, umire.

Nekoliko sati nakon sahrane, ljudi za koje je mislio da su mu prijatelji, počinju tražiti da im vrati posuđeno i Batko se okreće kamatarima. Tada je, kako kaže u filmu, počeo sam sebi da kopa grob.

Na naše pitanje zašto je sada odlučio da s javnošću podijeli intimnu životnu priču, odgovara da i nakon svega pronalazi svoje iskustvo u drugim ljudima.

"Gotovo je nevjerovato da na dan svjetske premijere ovog filma imam identičnu situaciju sa porodicom koja ima kćerku koja leži u istoj bolnici u Beču i sa istim srčanim problemima kao i moja djevojčica, i borbu roditelja koji su ostavljeni sami sebi. Ovo nije priča o meni već o svim ljudima u ovoj zemlji koja se najviše voli, a koja im je u sistemu življenja maćeha. Ja sam do tog trenutka radio sve kako treba, ali kad sam vidio da mi dijete umire i da je prokleti novac u pitanju, pokušao sam to riješiti na najgori mogući način", rekao je Batko za Klix.ba.

Napominje da ne želi biti heroj, već samo želi upozoriti ljude da razmisle kada se nerealno zadužuju i ulaze u dužničko ropstvo, bilo da je to podizanje kredita u bankama, mikrokreditnim organizacijama ili na neki drugi način.

"Čovjek tada postaje rob, gubi svoju slobodu. Moj najveći gubitak je gubitak djeteta i najljepše što mi se sada može dogoditi je kada se neko dijete vrati s liječenja, ja se tada osjećam kao da se vratilo moje dijete. Ponekad pomislim da živimo u najgoroj zemlji na svijetu, ali kad u mikrofon zamolim da se pomogne nekom djetetu i dobijem odziv od 50 ili 100.000 ljudi, onda neka mi niko ne kaže da ova zemlja ne postoji. Uz vjeru da će sistem biti bolji, napravio sam ovu priču. Ja sam izgubio dijete, dobio dijabetes i jako sam motivisan da promijenim stvari. Nažalost, društvo se sručilo na najslabije", priča Batko.

"Rob" je, ističe, njegov poziv svim ljudima da ustanu protiv dužničkog ropstva.

"Mene niko nije tjerao da se zadužujem, ali je sistem takav da ti kroz dužničko ropstvo otimaju sve što imaš, otimaju ti dušu, ugled, zemlju...Svi koji sutra krenu u banku, trebaju o tome razmišljati. Ova priča ima jednu snažnu poruku, a to je 'Bolje je i umrijeti nego biti rob'", poručuje Batko.

Unatoč svemu što je proživio i što danas proživljava kroz borbu drugih roditelja, Batko vjeruje da će se situacija promijeniti.

"Iznalaze se neki načini kako da se djeca u BiH zaštite. Kad malo bolje skontaš, sve ono što sam radio i čemu sam se nadao je palo u vodu. Nema šanse da ti neko vrati 20 godina, da ti vrati merak življenja, ali treba dati šansu djeci da žive u normalnom društvu, da klinci ne budu zapostavljeni. Za mene je najveća pobjeda kada se djeca udruže da prikupe humanitarnu pomoć za neko dijete koje ne znaju, za mene je pobjeda što dobijamo milione poziva za nekoga bolesnog...", kaže on.

Nakon smrti njegove kćerke, 500 djece u Sarajevu, kojima su bile potrebne skupe operacije, je spašeno.

"To je urađeno zahvaljujući individualnoj akciji svih nas poslije njene smrti. Neshvatljivo je šta može jedan pojedinac da uradi kad kaže sebi 'Ja sam država, ja vrijedim i neću da klečim'. Kad čovjek shvati koliko je on sam jak i kad se takvi ljudi udruže, to je jedna pobjednička priča", zaključuje naš sagovornik.