Autori predstave "Mirna Bosna": Uspjeli smo sažeti breme savremenog društva u predstavu
Radnja predstave koja je komedija ironije o temi našeg društva prati porodice Aleksić i Solić koje žive skoro na rubu egzistencije, bez posla i izgleda za svjetliju budućnost. Predstavom su postavili više konkretnih pitanja nego što su dali odgovora, a nadaju se da će naredne generacije na našu sadašnjost gledati kao na "dobro slanu komediju".
"Odrastao sam među ljudima koji pričaju kako bi trebalo biti i uvjerio se da je to stil nemoćnih i onih koji sami neće ništa uraditi na tome što žele, a ja sam tu da pokazujem samo kako jeste. U komediji 'Mirna Bosna' likovi, ma koliko da su smiješni, imaju više herojskih osobina od prosječnog stanovnika drage nam domovine", rekao je Boris.
Kamerni teatar 55 bio je popunjen do posljednjeg mjesta tokom izvedbe dvije pretpremijere i prva tri igranja predstave "Mirna Bosna". Predstava je u teatar privukla sve generacije, a komentari su većinom pozitivni.
"Primio sam toliko čestitki da mi se tri dana poslije ruka sama od sebe tresla kao da se rukujem, a ono malo negativnih kritika što je stiglo bilo je bez argumenata, ili pak s takvim argumentima da se tome ne može dati ozbiljna pažnja", rekao je Boris.
Tokom izvođenja predstave "Mirna Bosna" publika se smijala, a Saša kroz smijeh kaže da je čuo negdje da ako predstava treba da bude komedija, a nije smiješna, onda je glupa.
"Pored smijeha i zabave bilo je ljudi koji su predstavu doživjeli u njenim drugim slojevima i tako došli do ozbiljnih pitanja o društvu koja smo htjeli postaviti, a tiču se zaposlenja i rada, relativnosti pojma legalno u ovom društvu, porodičnih i komšijskih odnosa i na kraju nesamostalnosti, odnosno neodrživosti ovakvog društvenog uređenja, odnosno neuređenja", rekao je Saša.
Boris ističe da je Saša bio najbolji režiser za ovu predstavu, jer su "odrasli na sarajevskim ulicama i imaju slične vizije kad se radi o prikazivanju Istine".
"Boris i ja smo ista generacija i znam o čemu on piše. Većinu života smo proveli na sarajevskim ulicama i svjedočili sličnim situacijama, ljudima, problemima, srećama... Zbog toga imamo ostvarenu komunikaciju, dijelimo sličan svjetonazor, a pored toga smo i raja", rekao je Saša.
Mnogo im je pomogao Emir Hadžihafizbegović koji im je otvorio vrata Kamernog teatra 55 jer smatra da treba dati priliku mladim autorima.
"Mislim da je Emir Hadžihafizbegović za mene čuo od Abdulaha Sidrana, a i prije toga je imao ideju ustupiti Kamerni mladim rediteljima i piscima, što je izuzetan potez, u potpunosti protivan domaćem običaju da se mlađima ne da izlazak u javnosti dok to sami ne iznude silom, novcem ili kojekakvim drugim nepoštenim putevima. Upoznali smo se, porazgovarali, vidjeli da imamo puno toga zajedničkog u pogledima na teatarsku umjetnost i došlo je do saradnje", rekao je Boris.
Modernim pristupom Boris, iz čijeg je pera nastao tekst "Mirna Bosna", koristio je ideje i sredstva klasične literature kroz priču koju svakodnevno čujemo na ulici. Naši sagovornici priznaju da je nemoguće breme savremenog društva sažeti u jednu predstavu, ali ipak su u tome donekle uspjeli.
"To što pošteni ljudi pod stare dane postaju kriminalci znak je da ima nešto trulo u državi Bosni i Hercegovini, baš kao što je u Hamletovo vrijeme bilo u Danskoj", rekao je Boris.
Njihovo polazište je proces preživljavanja (proces pronalaska toplog doma, po mogućnosti sa strujom, hranom, vodom, poslom, štelom, ljubavi...), a rezultat je predstava koja je ogledalo bh. društva. Saša, pod čijom je rediteljskom palicom nastala predstava, smatra da je savremeno bh. društvo zaglavljeno u tranziciji, što je na neki način apsurdno.
"Društvo je takvo jer njime upravljaju neujedinjeni, neuki ljudi, okrenuti isključivo ličnim interesima i to prilično banalnim i kratkoročnim. Kao namjera nam je postati demokratska država, integrisana u tijelo Evropske unije, sa njihovim visokim standardima, ali zaista smo država koja liči na primitivnu zajednicu ogromnog broja malih plemena s repovima socijal-komunizma gdje svako pleme djeluje iz koristoljublja. Nestali su poštenje i čast, nastali laž i licemjerje. Ali uprkos svemu preživljavamo. U svakoj većoj krizi pokazivali smo solidarnost. Ako je društvo tijelo, onda nam je ostala duša, ali nam je organizam nefunkcionalan i to na apsurdan način", rekao je Saša.
S obzirom na to da kroz predstavu ističu kako u Bosni nije lako voditi ni pošten posao, a kamoli pošteno organizirati kriminalnu organizaciju, pitali smo da li je i koliko je teško baviti se umjetnošću danas.
"U suštini, kvalitet društveno-političke situacije ne utječe na bavljenje umjetnošću. Ne možeš biti umjetnik od osam do šest ili od januara do februara, kad ima para jesi, kad nema nisi, kad te neko gura jesi, kad si sam nisi. Ako jesi onda vjerujem da ti put dolazi sam, ne moraš ga tražiti, jedino je bitno da radiš, a sve ostalo je biznis koji je naravno bitan i u umjetnosti", rekao je Saša.
Boris i Saša, predstavnici novih generacija, svojim radom prikazuju život. Obojica daju sve od sebe da se bave umjetnošću i dokaz su da se za svoje snove vrijedi boriti.
"Meni nikada nije bila tegoba baviti se umjetnošću, a ono što je s tim u vezi teško jeste kako prodati svoj rad. Ovako kad gledam ispada da sam uspio brzo i lako jer nema ni četiri godine kako sam pokrenuo svoju izdavačku djelatnost, a već sam prodao hiljade knjiga i pojavio se na sceni Kamernog teatra 55, ali treba znati i to da sam ušao u hiljadu kafića i zakucao na vrata desetina hiljada domova kako bih ponudio ljude svojom robom, a što je bilo odvratno, pogotovo kad se ništa ne proda. Na društveno-političku situaciju gledam kao na nešto u vezi s čim ima posla koliko hoćeš, kao na beskraj prilika da se ide naprijed", rekao je Boris.
"Ja sam za prirodne promjene u kojima staro treba da otpadne samo, novo izraste a ono se osuši i otpadne. Da bi se to dogodilo mora se pojaviti nešto bolje, a da bi se pojavilo to bolje ne smije se razvijati na principima starog. Nažalost, ovdje većina mladih svoje najbolje godine potroše isključivo na zabavu, a ne na učenje, zbog čega izrastaju u nemoćne ljude koji ne znaju ni objasniti pojam 'vladanja', a kamoli ga sprovesti u djelo. Ako išta spasi Bosnu i Hercegovinu to će biti biblioteke, riznice ljudskog znanja", zaključio je Boris.
