Balet u opkoljenom Sarajevu: Priča o ljudima koji su spasili balet u ratu
Nosilac projekta je Udruženje BellArte, a na filmu je mlada i vrijedna ekipa radila više od godinu dana. Režiserski potpis stavila je Nadža Pušilo, scenarista je Ornela Čolić, a autor projektnog prijedloga Nikolina Petković.
U razgovoru za Fenu Nadža Pušilo i Nikolina Petković govore o nastanku ideje za ovo ostvarenje, njegovom sadržaju i namjeri koju žele postići za dobrobit baletne umjetnosti.
"Film govori o historiji baleta, ljudima koji su sedam decenija mukotrpno, vrijedno čuvali taj dragulj u periodu od 1992. do 1995. godine i zahvaljujući njima danas imamo balet", kazala je mlada režiserka Nadža Pušilo.
Navodi da je današnja teška pozicija baleta u bh. društvu nagnala mlade entuzijaste da nešto učine za Bosnu i Hercegovinu i očuvanje njene kulture i umjetnosti, ali i Narodno pozorište Sarajevo, te u konačnici za građane, mlade osobe te buduće balerine i baletane.
Odlučili su dokumentovati historiju baleta u BiH i time tu vrstu umjetnosti otrgnuti od zaborava i propadanja. Film su počeli raditi sa 13.400 KM koje im je dodijelila Općina Centar Sarajevo.
Više od 20 najeminentnijih baletnih umjetnika iz BiH koji su angažmanom u razvoju i očuvanju baletne umjetnosti u BiH ostavili neizbrisiv trag, u ovom je ostvarenju podijelilo ratna sjećanja, govoreći o vremenu kada su pod granatama dolazili na predstave, njihovoj istrajnosti, ljubavi i snazi da na plemenit način mijenjaju svijet oko sebe.
Među njima su i prvaci baleta Bahrija Bihorac, Tefeda Abazović, Nedžad Potogija teMensud Meša Vatić.
"Naši sagovornici su bili spremni da nam pomognu u nakani da dokumentujemo njihov životni i profesionalni put. Nije bilo teško dokumentirati historiju onih koji su voljeli svoj posao, muziku, ples, svoje kolege, sve ostalo je ostajalo iza njih... Uvodili su mlade ljude u pozorište prepoznajući u njima talente, jačali baletni ansambl, pozorište, našu scenu", ocijenila je Pušilo.
Naglasila je da sama nije profesionalni režiser, ali je za film imala pomoć prijatelja, studenata sa Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo u nastojanju da to ostvarenje bude urađeno na što višem profesionalnom nivou.
"Mi smo ratna generacija malih balerina. U jednom trenutku sam se morala osvrnuti i upitati se, kao svaki čovjek, odakle sam, čemu idem, što hoću... Ljudi s kojima sam razgovarala su oni koji su me odgojili, uveli u svijet teatra, njegovu suštinu", navela je ona.
Ističe da ju je bilo strah raditi na filmu, jer je otvorio duboke, potisnute rane. Smatra da država ne vodi brigu posebno o umjetnicima.
"Ali imala sam potrebu. Ako neće niko, hoću ja! Imam potrebu da razgovaram sa tim ljudima i da to zabilježim. Oni su me podržali i samim tim sam dobila vjetar u leđa i ovom prilikom te se nadam da će se to njima svidjeti", ustvrdila je.
I Nikolina Petković bila je balerina, ali nakon povrede morala je izabrati drugo usmjerenje. Njen glavni motiv da urade film je bio taj što su mladi umjetnici, nakon što je rat završio, imali veliku nadu da će danas sarajevski baletni ansambl brojati više od 60 članova, ali navodi da "na žalost situacija do danas nije poboljšana".
"Drugi motiv je što su neopravdano pali u zaborav velikani baleta, umjetnici solisti koji su nosili kompletan repertoar kada se balet rađao i jačao. Željeli smo da dok su oni među nama svoja dragocjena sjećanja podijele sa svima nama", istakla je ona.
Namjera je bila, kazala je, napraviti nešto što će ostati za vječnost, jer riječi ne mogu biti zaboravljene i potrgane kao fotografija, "nego ćemo ih prenositi dalje i imat ćemo ih zabilježene za novu generaciju mladih ljudi kako bi znali koliko su neki dali sebe za rađanje umjetnosti u BiH".
Dotičući se ratne svakodnevnice, odlaska na borbenu liniju te dolaska na probe i predstave nakon dugog i napornog dana, Petković otkriva da baletni umjetnici u filmu opisuju svoj doživljaj kontrasta između vojničke uniforme i baletnog kostima.
"U prvom dijelu filma govorimo o ratu, vremenu u kojem su bila maratonska hodanja do pozorišta i nazad, s kraja na kraj grada. Nama to nije bio čak ni problem, jer smo bili premladi shvatiti koja je to bila patnja i opasnost za nas, ta bježanja i sakrivanja od snajpera i granata, a znali smo tačno i šeme kojim se danom kuda prolazi, više su za nas strahovali naši roditelji", naglasila je.
Drugi dio filma, kaže ona, posvećen je poslijeratnom periodu, vremenu u kojem i danas živi balet.
Podršku za rad na dokumentarnom filmu dobili su od načelnika Općine Centar Nedžada Ajnadžića, direktora Narodnog pozorišta Sarajevo Izudina Bajrovića te svojih sagovornika što im je, kažu, bila iznimna čast.
Premijera filma planirana je za sredinu decembra ove godine, a bit će upriličene četiri projekcije, te nakon toga još tri za osnovne i srednje škole u čitavoj BiH.
Producenti su Marko Jovančić, Nisrin Kršlak i Ismar Duraković, a koordinator Naida Ferizović.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
