Bobo Jelčić: Promjene su moguće samo kroz politički angažman, sve drugo je palamuđenje
"Premijera je prošla veoma dobro, ispraćeni smo ovacijama i zaista sam veoma zadovoljan. Prvi put sam radio s beogradskim glumcima i veoma sam zadovoljan glumačkom podjelom na čelu s Borisom Isakovićem i autorskim timom na čelu s dramaturginjom Natašom Govedaricom", rekao je Jelčić.
Predstava "Zašto je poludeo gospodin R" rađena je prema filmu Rainera Wernera Fassbindera i Michaela Fenglera koji je, ističe Jelčić, blizak zemljama na ovim prostorima, jer se bori protiv nehumanog napretka i teži ka boljem životu.
"Taj film je snimljen 1969., a prikazan je 1970. godine. To je neko vrijeme prekretnice i u Njemačkoj i u Evropi, vrijeme kada postratna faza prelazi u ekonomsku. Slično se događa i danas u našoj regiji koja je sve bliža evropskim integracijama. Taj neoliberalizam je nužan, ali će odnijeti i svoje žrtve jer on lažno stavlja pojedinca u centar dešavanja dajući mu prava i slobode, a zapravo radi na tome da ga uništi", pojasnio je.
Prošle godine je snimio film "Sam samcat" koji se bavi posljedicama razvoda, a koji je trenutno u postprodukciji. Slijedi prikazivanje ovog filma na festivalima, a Jelčić nam kaže kako se nada da će on premijerno biti prikazan na Sarajevo Film Festivalu.
Filmom "Obrana i zaštita", koji je Jelčićev prvjenac u režiji, ostvario je ogroman uspjeh i dobio brojne nagrade. Riječ je o filmu u kojem su glavne uloge ostvarili Nada Đurevska i Bogdan Diklić, a koji donosi snažnu priču o svakodnevnom životu u podijeljenom i slomljenom društvu u Mostaru, o svijetu u kojem koegzistiraju paranoja, komedija i drama. No, prije svega je to priča o čovjeku koji je izgubio sve što ga određuje nakon što se njegova zemlja raspala.
"Od 2013. godine, kada je film snimljen, do danas u Mostaru se nije dogodilo ništa novo u smislu da mogu reći da se nešto promijenilo. Tu su još uvijek dvije strane i nemirenje s vlastitim stanjem i situacijom. Uvijek se pitam da li uopće žele cjelovitu BiH. Nekako mi se čini da ta želja sve više kopni", rekao je Jelčić.
Angažovana pozorišna umjetnost je neophodna, smatra Jelčić i ističe da pozorište mora reagovati na stanje u društvu i aktuelnu socijalnu stvarnost.
"Jedini prostor i vrijeme koje pozorište ima je ono danas. Pozorište se mora baviti vremenom u kojem egzistira, jer su predstave kratkog vijeka. One traju po nekoliko godina, a onda se zauvijek ugase. Zbog toga pozorište mora živjeti u današnjem vremenu", rekao je.
Ipak, kaže nam kako umjetnici svojim radom ne mogu učiniti mnogo osim utjecati na svijest ljudi.
"Ja se bavim temama koje me jako provociraju i koje moram produbljivati da bih objasnio sebi i okolini o čemu se tu radi i koji su mehanizmi doveli do toga. Radim to bez želje da nešto promijenim, ali s ciljem da osvijestim ljude o vremenu u kojem živimo. promjene su moguće jedino kroz direktan politički angažman, sve drugo je palamuđenje, pa i ovo što ja radim. No i to palamuđenje je bitno u smislu osvještavanja, jer je naš zadatak da objašnjavamo stvari koje nisu dovoljno jasne", zaključio je Jelčić.
